Hrana i piće

PIĆE ZA PLEMIĆE Neizbježno u epskim i ljubavnim pjesmama, a promoviše ga VITEZ IZ BANJALUKE


Vino je opjevano kroz kulturu, junaštvo, epske pjesme i ljubavne, svuda se prožima, „u pobjedi je neizbježno, u porazu neophodno“, a mi kao narod mnogo smo bliži vinima nego rakiji i pivu.

Ovako pripovijeda istinski vitez. Ilija Trninić je vitez vina i ujedno vinski ban vinske banovine Vrbas, čovjek koji iskreno promoviše vinsku kulturu, domaće vinogradarstvo, kao i prave viteške vrijednosti, pomalo zaboravljene u današnje vrijeme.

U vinskom svijetu kreće se već dugo, a titulu vinskog viteza u jedinstvenoj odori ponosno nosi od prošle godine, kada je postao član Vinskog plemstva Srbije.

– Mene su pozvali iz Vinskog plemstva Srbije, ne kao vinogradara, već kao nekog ko je ljubitelj vina, ko zaista promoviše vinarstvo i vinogradastvo na ovim prostorima i  kulturu pijenja vina, koja je mnogo poznatija od piva i od rakije – priča Trninić.

Za mnoge i dalje mistični, ali vinsko plemstvo je, objašnjava, jednostavno stil života, i kultura, i gastronomija, turizam i marketing.

Vinsko plemstvo je organizovano po oblastima, a dobro je, pojašnjava on, da se vinarstvo pomoviše i na prostorima Republike Srpske, koja je podijeljena u tri oblasti. U Banjaluci, koja se zove Vinska vrbaska banovina, na čelu je ban, a postoje još Vinska kneževina Semberija i župa Istočne Hercegovine.

– Imao sam čast da, pored svih titula koje postoje u vinskom plemstvu, vinski vinonoša, vitez, vitez zapovjednik, vinski grof, baron, vinski knez, odnosno ban, budem inaugurisan u vinskog bana, koji je na čelu ove oblasti. Tako imam dvostruku titulu, vinski sam vitez i vinski ban – pojašnjava Trninić.

Mada se proizvodnja vina kod nas isključivo vezuje za jug Srpske, ovaj vinski vitez ističe da je podneblje banjalučke regije jako dobro za ovu kulturu, kao i da kod starijeg stanovništva postoji tradicija, ali koja je, nažalost, zanemarena u posljeratnom periodu. – Vinarstvo je na neki način zapostavljeno na ovim prostorima. To je rezultat promocije pivarske i rakijske kulture, iako se između dva svjetska rata znalo da je ovaj naš prostor banjalučke regije, koji je okružen blago zatalasanim uzvišenjima, jako pogodan i dobar za vinogradarstvo. Međutim, politikom kada se plaćao dodatni porez na svaki čokot loze vinarstvo je zapravo uništeno – priča on.

Ilija Trninić

Foto:Mirjana Ribić

Kao vinski ban, Ilija je sebi u prvi zadatak dao da napravi popis svih vinara i vinogradara u Srpskoj.

– Meni kao banu važno je da na sve moguće načine kada odem u svijet  promovišem naše vinare i naša vina, banjalučke regije i RS uopšte, da pokažemo da imamo jako dobar kvalitet i da smo zasigurno u usponu. Postoji udruženje vinara i vinogradara koje je ostvarilo značajne rezultate na našim prostorima, ali naići ćete na oskudne podatke o njima. Sa većinom sam ipak ostvario lični kontakt i sada među vinarima i vinogradarima promovišem viteški red, pokušavam da ih animiram da i sami pristupe i dobiju određene titule, što je veoma značajno za promociju vinarstva ovog podneblja – ističe za Srpskainfo.

Kako naglašava, u sjevernom dijelu Srpske ima 60 hektara pod vinovom lozom, što je sedam puta manje nego u Istočnoj Hercegovini, ali je i dosta ohrabrujuće budući da je ta površina bila zanemariva prije 20-ak godina.

– Tome je značajno doprinijelo doseljavanje ljudi iz Republike Srpske Krajine, koji su izbjegli, ali i sa sobom donijeli tu kulturu i upornost da se ona očuva, tako da imamo jako dobre vinare banjalučke regije koji sad proizvode dobro vino, gajeći tradiciju vinarstva iz Dalmacije, Benkovca, Knina, Šibenika. Naši vinogradi nisu veliki, kreću se od nula zarez nešto do 3,5 hektara, a kada pogledate prosječnu starost vidite i da su prvi zasadi krenuli u ovom milenijumu, odnosno tome se intenzivno pristupilo od 2.000 godine. Značajno je što su mnogi krenuli da se oprobaju u ovome u kućnoj radinosti, a sada su došli do finih vina koja mogu izlagati – svjedoči ovaj ljubitelj vina.

Sa titulom vinskog viteza Trninić je lani obilazio sve manifestacije na kojima se promoviše vino. Primjetio je i da su se takve prezentacije intenzivirale po ugostiteljskim objektima, sajmovima, salonima vina, da je značajno prisustvo domaćih izlagača, a ohrabruje i što je među njima dosta mladog svijeta koji se upušta u ove vode.

– Poznajem dosta naših ljudi koji imaju razvijenu kulturu kada idu napolje, da ponesu neko domaće vino što je dobro. Takođe se i dosta ugostiteljskih objekata, restorana, opredijelilo da kupuju vina lokalnih vinara, što pozdravljam. Vidim i da je dosta naših vina prisutno u marketima, isto tako dosta ljudi iz oklonih mesta banjalučke regije kod naših vinara kupuje rinfuzno vino za slave, za proslave. Ali, to nije dovoljno. Proizvodi se jako velika količina dobrog vina i pozivam sugrađane da kada se opredjeljuju za kupovinu vina ne uzimaju strana koliko god da koštaju. Kupite našeg domaćeg vina, jer vino nije ništa drugo nego zrak sunca zarobljen u bobici grožđa. Uzmimo zato naš zrak sunca na ovim prostorima, proizveden rukama naših vinara i mislim da ćemo na taj način poboljšati i promovisati ne samo vinogradarstvo već i domaću proizvodnju – zaključuje vinski vitez Ilija Trninić, koji je i doktorand na politikologiji i međunarodnim odnosima na Fakultetu političkih nauka.

Tradicija

– Vinski vitez je pozicija ili titula koju u vinskom plemstvu nije baš tako lako dostići. Prije svega morate biti ljubitelj vina i promoter vinske kulture. I ako te neko prepozna  kao takvog možeš otpočeti proceduru pristupanja, gdje vas na tradicionalan način inaugurišu u viteza. Pored toga što baštinite tradiciju vinske kulture, vi u principu baštinite i tradiciju viteškog reda, tog srednjevjekovnog načina i stila života, promocije džentlmenstva i drugih oblika vrijednosti. Za nas ovdje je sve to prilično neobično, ali viteški redovi vina veoma su izraženi u Srbiji, Hrvatskoj, Sloveniji, u Austriji, Njemačkoj. Dosta tih viteških redova su lokalnog karaktera, ali vinski red u kojem sam ja vitez ima širi, regionalni karakter jer je član Međunarodne federacije vinskih bratstava sa sjedištem u Parizu – priča Trninić.

Lijek i hrana

– Zima je period u kojem se intenzivnije pije vino, vino je u vezi sa našim tradicionalnim običajima, pogotovo kada su tu slave, proslave Nove godine, Božić. Vino se koristi u crkvama, u vjerskim obredima. Bez vina nema slavlja, ali poznato je da je vino i lijek i hrana – poručuje Ilija Trninić.

Srpskainfo.com

Besplatnu Android aplikaciju portala etrebinje možete preuzeti ovdje.


Šta Vi mislite o ovome?

VAŽNA NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala etrebinje.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više