Trebinje

Trebinjka koja je ispunila snove: SVIJET NA DLANU


Veselka, Mitra i Vukadin Glogovac rođeni su zajedno, sa po nekoliko minuta razlike. Trojke. Uvijek skupa, jedni drugima najveći oslonac i podrška. U prvom razredu osnovne škole tri stolice u jednoj klupi. Nije im bilo tijesno. Sličnih interesovanja, zajedno su otišli i na studije u Novi Sad. Mitra i Vukadin na elektrotehniku, Veselka na ekonomiju.

Dvoje od troje ostalo je u Novom Sadu. Uspješni su programeri. Veselka je otišla korak dalje. Živi je dokaz da se najbolje stvari u životu dogode spontano. Da se dječija maštanja mogu pretvoriti u najljepšu zbilju, i u situaciji, kad na tom putu nedostaje polovina duše.

Naše djetinjstvo bilo je skromno, ali maštom i igrama prebogato. Puno smijeha i ljubavi. Brat i sestra moji su najbolji prijatelji! Vezani smo jako, ali na zdrav način. Radujemo se uspjesima jedni drugih. Odlazak iz Trebinja na studije najteže je pao našim roditeljima, do tada naviknutim na konstantnu gužvu i graju u kući. Rastanci su prirodni, ali nisu laki“, reče nam jedna od trojki i s osmijehom prikri ono što valja da se prećuti.

Veselog i milog lica, kako joj i samo ime kaže, imala je hrabrosti i vjere, ne samo da se otisne daleko, nego i da se razdvoji od onih sa kojima je oduvijek dijelila snove, radosti i sjete. Ali, najjaču sponu ne mogu da pokidaju ni prekookeanski letovi, ni daleki kontinenti. Ljubav, pripadanje i zajedništvo uvijek su na njihovoj strani.

Uz takvu spoznaju spakovala je kofere i otisnula se u Abu Dabi, gdje je već tri godine stjuardesa. Priča nam da je, bez obzira što je ekonomiju diplomirala u grupi najboljih studenata Srbije njene generacije i 15 dana radila u struci, sve napustila kako bi se bavila onim što je više usrećuje. Dinamičnog duha sa strašću za putovanjima, apliciranje za najveću aviokompaniju u Emiratima, sa ove distance, smatra najboljom odlukom. A podršku porodice nemjerljivom.

„Imali su svoje strahove znam, iako me njima nisu opteretili. Posao stjuardese veoma je rizičan. Danas još i više. Ponosna sam i zahvalna mami i tati što su uvidjeli da me poziv ekonomiste ne usrećuje i dali mi podršku da radim ono što me ispunjava. Momenti kada se iznova vidimo uvijek su emotivni i nezaboravni. Puno ljubavi i topline imam od svih i na tome sam Bogu najzahvalnija“, govori nam puna emocija.

Početak, na novom putu, poput i svakog drugog, težak i zahtjevan. Veselka nas uvjerava da ni u jednom momentu nije posustala, znajući da je to ono što želi. Nakon što se prijavila i među hiljadu kandidata prošla konkurs i testiranje, uslijedio je naredni korak, dvomjesečna obuka u Abu Dabiju.

„Nimalo lak posao i veoma intenzivan svakodnevni rad. Po dolasku u Emirate čekao me naporan trening u Vazduhoplovnoj akademiji „Etihad Airways“ u Abu Dabiju, kompaniji za koju sam tada radila. Učila sam o avionima, signalizaciji, procedurama u pojedinim situacijama, prvu pomoć, servis i sve neophodno da bih mogla da polažem teorijske i praktične testove kako bih diplomirala. Kad sam dobila licencu za letenje, bila sam tek na pola puta, jer licence ne važe zauvijek. Svakih šest mjeseci nanovo nas testiraju i odlučuju da li će nam ih produžiti. Pravilo je jasno – znanje mora biti svježe s obzirom na našu odgovornost za mnoge živote prilikom letova“.

Dobro poznato uvjerenje da se znanje isplati bilo je teza kojom se, tada dvadeset četvorogodišnja Veselka vodila. Svu težinu teorijskog rada, na poslijetku su zasjenili utisci o Abu Dabiju i Emiratima, mnogim zemljama koje je imala priliku da vidi, ali i njen prvi let u Indiju za Mumbai.

„Imala sam ogromnu tremu! Trudila sam se da sve naučeno primijenim kako treba, da prvi zadatak mog novog poziva ispunim krajnje profesionalno. Imala sam fantastičnu posadu, bili su mi podrška i uz njih sam se osjećala sigurno i svoja na svome. Uspjela sam, i svoj prvi let i sada pamtim kao prekrasan i neponovljiv doživljaj!“

Ushićeno nam priča i kako je od te prve stanice Mumbaija, letjela na sve kontinente. Obišla svijet uzduž i poprijeko. Svim čulima doživjela ljepote brojnih metropola i manjih gradova. Otkrila predjele koji inspirišu. Upoznala ljude različitih nacija i vjera. Obogatila sebe.

„Teško je ta iskustva prepričati ili opisati. Svaki doživljaj je poseban. Najveći utisak nosim iz Sidneja i prvog susreta sa samom Australijom. Ta mješavina Evrope i Amerike, uz mnoštvo predivnih plaža i zelenila mnogo mi se dopala. S druge strane, Japan me fascinirao kulturom i ljepotom prirode. Singapur i Maldivi svojom jedinstvenošću. Afrika i Tajland su egzotični, ali i opasni. Svaki dio svijeta ima svoje čari. Kad sve saberem, omiljeni grad, ipak, mi je evropski, London. Posebnu draž čini neprocjenjivo kulturno bogatstvo koje sam imala priliku da vidim. Apsolutno sam srećna što sam upoznala fantastične ljude i imam prijatelje širom svijeta“, prenosi nam samo djelić svojih nezaboravnih iskustava.

Veselki je danas 29 godina. Ostvarila je snove i ambicije. Iako je tako, ne pripada onima koji olako zaboravljaju svoje početke. Da bi budućim kolegama olakšala, pokrenula je u Abu Dabiju kurs za stjuardese. Za nepunih šest mjeseci obučila je tri djevojke, sadašnje joj kolegice širom Meridijana.

„Prilikom apliciranja ljudi imaju milion pitanja na koja nema ko da im odgovori. Zato sam pokrenula taj program, svojevrsnu pripremu za konkurs, intervju i testiranje, kako bih pomogla svima koji zaista žele posao, da ga i dobiju. Držim i kurs engleskog jezika za stjuardese. Da ne bi lutali i pitali se kako sve to izgleda i šta se od njih očekuje pri dolasku u Emirate, sada imaju kome da se obrate. Kurs pokriva sve neophodno i dobra je priprema za testiranja. Radim individualno i raduje me kada mi se ljudi jave i kažu da su dobili posao. Nekome sam pomogla i tada znam da sam pomogla i sebi. Ta radost dijeljenja znak je da idem u pravom smjeru“, sigurna u sebe govori nam stjuardesa sa višegodišnjom stalnom adresom u Abu Dabiju.

Za sebe kaže da je odabrala posao prema svom srcu i da nije pogriješila. Radi ono što je usrećuje. Uporedo pruža mnogo prostora za napredovanje u zavisnosti od samostalnog zalaganja. Krenula je od ekonomske, preko biznis i stigla do prve klase. Ono što je uvijek u istoj mjeri prisutno je odgovornost. Prilikom leta njen najveći saveznik.

„Radim dok u tome uživam. Odluka da se prijavim za ovaj posao moje je najbolje životno opredjeljenje. Presrećna sam što sam imala priliku da proputujem svijet, iako na spisku imam još mnogo toga da vidim. U slobodno vrijeme mnogo čitam, a obavezno kad mogu, odem u Novi Sad kod brata i sestre te u Trebinje, gdje su mi roditelji i dragi prijatelji. Trebinje mi nedostaje, ovdje je i dalje moj dom, tu sam najrazmaženija. Radujem se dolasku u svoj grad, šetnji omiljenim mjestima, jednostavno porodici i onome što takvu atmosferu čini idiličnom. Svaki naš susret, razlog je da se iznova vraćam tamo odakle sam potekla“.

Odgovornost i ozbiljnost na prvom mjestu

„Na pomen poziva stjuardesa mnogi ovaj posao nepravedno smatraju lagodnim i zabavnim. Nije tako. Veoma je rizičan, odgovoran, zahtjevan, traži pribranost u datom trenutku, psihičku i fizičku spremnost i poput svakog drugog, profesionalni angažman. I sama sam mislila da je lakši od onog kako sam nekad percipirala. Definitivno, zahtijeva perfektno zdravlje, izdržljivost da ne spavate dugo, dužnosti traju i do 20 sati u komadu. Uz let imate pripremu, dogovore oko šifri u slučaju terorizma, ukrcavanje, kontrolu nakon leta… ljudi padaju u nesvjest, imaju srčane i moždane udare, dešava se da se žena porađa u avionu… Na sve moramo biti spremni i odreagovati adekvatno. Nije naš zadatak samo da budemo nasmijane i dotjerane. Puno se više od toga traži. Predivan posao da, ali odgovoran i ozbiljan u isto vrijeme. Uvijek moramo biti svjesni da postoje druge kulture čija su ponašanja i razmišljanja nama strana, ali ih trebamo prihvatiti. Tu su Nove godine, Božići, praznici, svadbe, slave koje propuštamo jer nema praznika i vikenda u ovom poslu. Standardi aviokompanije strogo se moraju pratiti, dopadali se oni nama ili ne, moramo biti upućeni u svaku proceduru. S druge strane, posao je predivan i omogućava  nam da smo na tri kontinenta za sedam dana, prilike da upoznamo druge kulture i ljude, da napredujemo i upoznamo sebe“.

Susret sa Emiratima – kulturološki šok 

„Prvi put sam konkurisala za stjuardesu i dobila posao odmah. Zaista sam bila presrećna zbog toga jer se ljudi muče mjesecima, pa i godinama. Sjećam se svakog detalja pri prvom susretu sa Abu Dabijem. Bio je to definitivno kulturološki šok! Prvenstveno što su Emirati zemlja apsolutno drugačija od svega sa čim sam se ranije susretala. Islamska zemlja u kojoj je na snazi šerijat i mnogo pravila koja moramo poštovati. Trebalo mi je vremena da se naviknem i na klimu potpuno drugačiju nego u našem podneblju. Ali sve je to, na neki način, uticalo i na mene kao osobu. Naučila sam da se prilagođavam na različite okolnosti. I to je jedna od prednosti posla stjuardese“.

Maja BEGENIŠIĆ/Glas Trebinja


Šta Vi mislite o ovome?

VAŽNA NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala etrebinje.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više