Trebinje

Prikazan film “Zaveštanje” – svjedočanstva o genocidu u zločinačkoj NDH


Dugometražni film “Zaveštanje”, sačinjen od 55 svjedočanstva djece, sada ljudi u poznim godinama, koja su preživjela genocid u zločinačkoj Nezavisnoj državi Hrvatskoj /NDH/ u periodu od 1941. do 1945. godine, prikazan je u bioskopskoj sali trebinjskog Kulturnog centra.

Reditelj Ivan Jović rekao je da je kroz film želio da ispriča sve bitno što su svjedoci rekli tokom pet godina rada, gdje je putem izjava svjedoka i njihovih video-testamenata želio da im podigne filmski spomenik kao zahvalnost što su uspjeli da prežive, ostanu ljudi i poslije svega ne mrze. 

“Veliki broj svjedoka koji su preživjeli genocid prvi put je javno govorio, a jedan broj nije želio da se prikažu njihova svjedočenja za vrijeme njihovih života. Potresne riječi jednog od svjedoka događaja iz Drugog svetskog rata u ovom filmu su `hvala vam što ste mi omogućili da ovo ispričam ne samo zbog sebe, već zbog svih onih koji su stradali i nikada nisu bili u mogućnosti da ispričaju svoju priču`”, rekao je Jović. 

Jović je istakao da je film, koji je prikazan sinoć, sniman pet godina sa pet kamera i traje 88 minuta. 

“Tokom rada zabilježeno je 450 sati materijala i 94 intervjua sa ljudima koji su preživjeli genocid u Jasenovcu, Staroj Gradišci i Jastrebarskom. Urađen je po metodama fondacije `Šoa`, koja je na ovaj način snimila veliki broj svjedočanstava Jevreja koji su bili u Holokaustu”, naveo je Jović. 

Prema njegovim riječima, akteri filma opisuju užas ustaškog režima koji su preživjeli kao mala djeca, gubitak više desetina članova svojih porodica, ponižavanja, brutalna ubistva, odvođenje u logore, nasilno odvajanje od majki, ubistva očeva, oduzimanje identiteta, nasilno pokatoličavanje. 

Direktor projekta Monja Jović kaže da su u jednom trenutku shvatili da ovakav film niko neće snimiti ako oni to ne urade, jer će svi svjedoci genocida umrijeti. 

Ona je istakla da je ekipi filma glavna motivacija bila potreba da se pronađe hodni sistem kako da svjedoci o genocidu razgovaraju sa svojom djecom. 

“Budući da smo mi mali ljudi, nismo imali veliku nacionalnu ideju da šaljemo poruku bilo kome već kako da razgovaramo sa sopstvena tri djeteta koja to nose u svom pamćenju. Ovo su velike traume, koje se prenose na više generacija, to je velika patnja i muka koju ne može da savlada i obradi samo jedna generacija. Tako to ostaje u porodicama podmuklo i zapleteno i prenosi se u psihološkom smislu na nekontrolisan način i ostavlja posljedice na sve”, rekla je Jovićeva. 

U filmu nema rediteljskih intervencija i pušteno je svjedocima da ispričaju svoje priče bez naratora, istoričara i arhivskih snimaka. 

“Priče su povezane u mozaik koji svojom širinom svjedoči o širini zločina. Po ovom pristupu navedenim događajima film je jedinstven u regionalnoj kinematografiji. Gleda se u jednom dahu, sa mnogo emocija, suza, težine, a neki, od težine priča i svjedočenja, nisu mogli da sačekaju kraj filma”, istakla je Jovićeva. 

Film je snimio Centar za negovanje kulture sećanja “Zaveštanje”. 

Projekciju filma organizovali su Crkvena opština Trebinje, Eparhija zahumsko-hercegovačka i primorska i Kulturni centar Trebinje.

SRNA


Šta Vi mislite o ovome?

VAŽNA NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala etrebinje.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više