Nebojša Glogovac dao je iskren i otvoren intervju za magazin “Dani”, u kome se, između ostalog, osvrnuo i na sunovrat vrijednosti u kojima opstaje današnji svijet, ludilo vlasti i deprimirajući sistem popularnosti
Regionalno popularni glumac Nebojša Glogovac, nakon što je u Puli ovjenčan Zlatnom arenom za maestralnu ulogu homoseksualca i transvestita, ali i nacionalno ostrašćenog Vjekoslava Kralja u provokativnom filmu Rajka Grlića “Ustav Republike Hrvatske”, dao je iskren i otvoren intervju za magazin “Dani”, u kome se, između ostalog, osvrnuo i na sunovrat vrijednosti u kojima opstaje današnji svijet, ludilo vlasti i deprimirajući sistem popularnosti u kome su Ceca i Dara Bubamara – zakon!
Odgovarajući na pitanje novinarke Tamare Nikčević o ulozi Hamleta kojeg igra u novoj predstavi Aleksandra Popovskog u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, Glogovac je povukao sljedeću usporedbu:
– Imali smo nevjerovatnu sreću da do nas, nakon toliko vremena, stigne ta genijalna Šekspirova drama. Baš tako će, pretpostavljam, za sto i kusur godina generacije imati sreću da do njih, umjesto svirke nekog talentovanog klinca koji na klaviru danas razvaljuje Rahmanjinova, dođe Ceca. Jer Ceca je Šekspir današnjice!
Na novinarsku konstataciju ta takva usporedba djeluje deprimirajuće, Glogovac je dao sljedeće pojašnjenje svojih tvrdnji:
– Ne, nije deprimirajuće… To je realnost: gomilanje slika koje su proteklih decenija dominantno eksploatisane. Kako od medija, tako od države i političara. Ceca je simbol vremena, junak našeg doba. Ona je srpska majka, ej!
Šta to znači?
– Ne znam. Samo znam da je ta ginekologija veoma interesantna. Možda je tu bilo i nekog masovnog silovanja, a, pa otud “srpska majka”? Ili je riječ o nečemu drugom? Ko to zna?! Ipak, ponavljam: ta osoba je tek posljedica višedecenijskog, konstantnog bombardovanja društva trešom, neukusom, nemoralom. Istovremeno, riječ je o očitoj nezainteresovanosti svake vlasti da promoviše krupne i ozbiljne sadržaje. Zašto? Vjerovatno zato što znaju da je čovjeku koji živi u ovakvim sistemima, poslije teškog i napornog dana, lakše da kada se vrati kući, pusti neku cajku, što bi rekli Hrvati, nego da sluša Betovena… Možete li u bilo kojoj od država tzv. regiona da zamislite bogatog doktora nauka, inžinjera, naučnika, umjetnika? Možete li?! Pokažite mi čovjeka koji je crkao učeći, koji u malom prstu ima sve znanje ovog svijeta, a koji od svoje plate ovdje može da živi životom dostojnim čovjeka? Pa, nema ga! Nema takvoga!
Ljudi sa znanjem i talentom ovdje uglavnom nemaju kinte! Umjesto da se bave svojim poslom, doktori nauka sa diplomama koje nisu kupljene ili ukredene, danas rade kao kondukteri, kao taksisti, prodavci… Ili popravljaju televizore. Kapital se sliva na drugu stranu.
Po tome gdje i kome novac ide, lako
možete zaključiti u kakvom društvu živimo, za koje se vrijednosti
zalažemo, šta se cijeni. A cijeni se Dara Bubamara, jebi ga! Ona napuni
koju god hoće halu kad god poželi! I puna je love! Vjerovatno ima i neke
dodatne aktivnosti, ali, bože moj! Ovo je svijet silikonskih sisa i
dupeta. U njemu je Dara Bubamara zakon, ne ja!