Iako je i Dučić znao reći da se „sa tog brega“ za fina vremena vidi Italija, potpisnik ovih redova je skoro cijeli život bio u zabludi da je u pitanju pjesnička sloboda i da se ne može vidjeti Italija sa naše druge strane, uglavnom iz dva razloga…
Mislim da nema nikoga od nas ko se nije makar negdje popeo i uživao u pogledu. Za naše područje je i karakteristično da je pogled lijep, odakle god se gleda. Mada, od svih pogleda nekako najdominantniji je onaj sa Leotara, valjda i zbog onog malog grada koji se ušančio ispod i izgleda kao na dlanu. Onda je odozgo, za fina vremena, pogled prelijep dokle god seže. A dokle stvarno seže pogled sa Leotara?
Čini mi se da nema nikoga, pogotovo kod malo starijih generacija, ko se nije popeo i na najmanje brdo u djetinjstvu ili gledao iz auta morsku pučinu sa vijugavog puta i pitao se (i druge) ono pitanje svih pitanja: a vidi li se Italija?
Naime, malo prije Nove godine (26. decembra 2019. god.), naš član Miloš Bodiroga je snimio ovu fotografiju sa Leotara.
Fotografija Miloša Bodiroge
Iako je i Dučić znao reći da se „sa tog brega“ za fina vremena vidi Italija, potpisnik ovih redova je skoro cijeli život bio u zabludi da je u pitanju pjesnička sloboda i da se ne može vidjeti Italija sa naše druge strane, uglavnom iz dva razloga.
Prvi, što je područje italijanskih provincija „preko puta“, tj. Pulje (Puglia) dosta nisko, bez izraženih planina i gorja. Drugi, što se Jadran prema jugu širi, pa je recimo njegova širina između Barija i Dubrovnika malo iznad 190 km (npr. udaljenost između Zadra i Ankone je nekih 150 km). Međutim, ispade zaista moguće vidjeti Italiju sa Leotara.
Ono što se na Miloševoj fotografiji vidi su obrisi Monte Gargana, planinskog masiva u oblasti Pulja, a koji se nalazi u području Fođe. Na kartama je to onaj mali, skoro poluostrvski dio koji zovu „mamuza na čizmi Italije“. Monte Gargano nije neko visoko gorje, sa par zaravnjenih vrhova iznad 1000 metara nadmorske visine od koji se ističu Monte Spinjo (Monte Spigno) sa 1010 metara i najviši Monte Kalvo (Monte Calvo) sa 1065 metara. Gargano je „uhvaćen“ pogledom i teleobjektivom tik sa desne strane od vrhova Vlaštice, kada se sa Leotara gleda u jugozapadnom pravcu.
Da bi se iskoristio povoljan period bure i čistog vazduha, Danko Karić je svojim aparatom (NikonP900) konačno uhvatio jasne obrise Monte Gargana sa Leotara, neposredno preko vrhova Vlaštice, 5. januara 2020. god. Još fotografija i video zapisa ovog „ulova“ se može naći na Dankovom Fejsbuk profilu i Jutjub kanalu:
Na ovoj fotografiji se jasno uočava istočni dio Gargana sa profilisanom „izbočinom“ vrha Monte Sakro (Monte Sacro)koji je visok samo 872 metra.
Fotografija Danka Karića
Sad se pitanje – kako je moguće da se vidi Italija sa Leotara može i objasniti, a da ne ulazimo previše u naučne vode. Naime…
Ostatak teksta čiji je autor Nikola Uljarević možete pročitati na stranici Vučji zub.