Epidemija korona virusa poremetila je uobičajene navike i pokazala koliko smo siromašni, ali i uplašeni time šta nam donosi jesen.
Tako su ove godine izostale, za sredinu avgusta uobičajene, gužve u knjižarama, na pijacama i u prodavnicama dječje garderobe.
„Nova školska godina je na pragu, a ja sam u dilemi: da li da djeci kupim udžbenike ili televizor“, napisao je jedan roditelj iz Banjaluke na svom Fejsbuk profilu, i tim riječima opisao neizvjesnost i zbunjenost porodica, koje bi, da je stanje normalno, u ovo doba godine bile zauzete kupovinom knjiga, svesaka, ruksaka i pernica, ali i obuće i odjeće za svoje školarce.
Međutim, u knjižarama nema gužvi, kao ni u prodavnicama dječje garderobe.
Gužvi nema ni na pijacama, mada je vrijeme za početak „akcije zimnica“. Istina, do ajvara i kiselog kupusa je još daleko, ali je u avgustu pravi čas za pripremanje kiselih krastavaca i nekih vrsta džemova i sokova.
Čak se i mašine za rezanje drva u predgrađima čuju rijeđe, nego što je za ovo doba godine uobičajeno. Drva se kupuju, to se mora, ali manje nego lani.
U udruženjima potrošača kažu da sve ovo svjedoči šta nam je donijela korona kriza: od siromaštva, neizvesnosti i straha, do drugačijeg odnosa prema novcu i prema potrošnji.
– Strah i neizvjesnost su doveli do toga da osim za hranu, higijenske potrepštine i režije, potrošači sve teže daju novac za bilo koju drugu kupovinu, čak i ako imaju nešto maraka u novčaniku – kaže Murisa Marić, izvršna direktorka Udruženja građana „DON“ iz Prijedora.
Uz to, dodaje ona, ove godine je u selima, ali i na periferijama gradova, zasađeno mnogo više bašta, pa mnoge porodice zimnicu prave od domaćih proizvoda, uzgojenih ličnim radom.
– Što se tiče škole, ako će đaci sjediti u kući pred TV ekranom ili računarom, trebaće im udžbenici, svakako, ali zašto bi se roditelji u takvoj situaciji izlagali dodatnim troškovima za kupovinu najskupljeg pribora, patika ili ranaca, kad to đaci ionako neće imati gdje da pokažu – kaže Marićeva.
Da se udžbenici moraju kupiti i da se kupuju, a da je potražnja za priborom i opremom manja nego ranijih godina, potvrdio je i Dejan Kerleta, portparol Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva Istočno Sarajevo.
Priznaje da gužvi u knjižarama nema i da su u Zavodu zabrinuti zbog toga, ali ne zbog pada prometa, nego iz sasvim drugih razloga.
– Odavno apelujemo na roditlje, upravo zbog epidemije korone, da na vrijeme nabave udžbenike, kako ne bismo imale gužve krajem avgusta i početkom septembra, jer gužve su epidemilioški rizik – kaže Kerleta.
Strahuje, međutim, da bi se upravo to moglo desiti, jer mnogi, zbog neizvjesnosti, a možda i zbog besparice, čekaju posljednji trenutak za kupovinu školskih knjiga.
– S druge strane, mi smo mnogo ranije nego prethodnih godina, upravo da bismo izbjegli gužve, obezbijedili udžbenike. Neki roditelji su ih kupili još krajem maja su i to na otplatu – kaže Kerleta.
Nedeljka Ilijić, direktorica UG „Oaza“ iz Trebinja, udruženja koje se bavi zaštitom potrošača, međutim kaže da su mnogi školaci u ovom dijelu Srspke nabavili udžbenike, ali ne u knjižarama, nego od drugara.
Kupovina polovnih školskih knjiga je, kaže, izraženija nego ranijih godina. Školski pribor, ako se i kupuje, kupuje se u tržnim centrima i to onaj najjeftiniji i najnekvalitetniji, smatra Ilijićeva.
– Što se tiče hrane i kućnih potrepština, ljudi su na početku epidemije nakupovali zalihe, pa sada, kad je stegla besparica, troše ono što već imaju, a o zimnici malo ko razmišlja – kaže Nedjeljka Ilijić.
Dodaje takođe da je epidemija korone samo pokazala od kakvih boljki već dugo boluje društvo u RS.
– Sad, bolje nego ikad, vidimo kako nam je kupovna moć slabašna, koliko smo siromašni i kako ovde nema ni elementarne socijalne sigurnosti. Zbog svega toga građani i ono malo novca što imaju štede za crne dane, ne kupujući ništa osim onog što je neophodno za puko preživljavanje od danas do sutra. Takav pad potrošnje, naravno, nije dobar ni po privredu – kaže Ilijićeva.
Dodaje da se uz probleme, sa kojima se suočavaju i drugi gradovi u Srpskoj, Trebinje ima još jednu muku.
Pošto su granice zatvorene, nema vikend turista iz Dubrovnika i primorskih gradova Crne Gore, koji su u Trebinju kupovali sve, od voća i povrća na pijacama, do naimrnica u tržnim centrima.
S njihovm nedolaskom kućni budžeti mnogih porodica su ovog ljeta dodatno istanjeni.
Dok iz šumskih gazdinstava poručuju da je broj mušterija, koji se drvima za ogrev snabdevaju preko „Šuma RS“, otprilike isti kao lane, mali prodavci drva se žale da ovog ljeta prodaju oko 30 odsto drva manje nego u avgustu 2019. Cijena je ista kao i prošle godine, a to znači paprena, pa tako za metar drva u Banjaluci valja izdvojiti 70 do 80 KM po metru, što znači da, kad se plati pilanje i cijepanje, za 10 metara drva za zimu valja obezbijediti skoro 1.000 KM „u komadu“. – Ne znam šta je u pitanju, valjda ova korona, neki su ljudi ostali bez posla, nekima smanjene plate, ali ne kupuje se kao lani – kaže prodavac ogreva Srboljub Košpić. Murisa Marić, međutim, ocjenjuje da su se tokom korona krize mnogi, zbog neizvesnosti, vratili dobrim starim navikama i na vrijeme obezbijedili ono što se imati mora, pa i ogrev. – Mnogi su drva naručili još u martu, ili ih kupovali malo po malo, tokom proljeća, jer su se plašili da u jesen neće imati novaca za to i da bi se zbog toga na zimu mogli smrzavati – kaže Marićeva.