Poziv koji ojača

„Kao dobrovoljac prijavila sam se prvo u „Trebinjsku brigadu“ u Ljubinje, zatim u „Bilećku“ u Bileću i poslije u „Bobansku četu“, sa mojim Bobancima, sa kojima sam provela najviše vremena. Brat mi je poginuo i sjećanja na rat, moje su teške rane. Svega 40 dana od njegove smrti poslali su me na Kalinovik. Dr Milosav Ivković, ne vjerujući da me neko poslao htio je da me vrati nazad u Trebinje. Nisam htjela! Omogućio mi je da preko vojnih veza svaki dan razgovaram s majkom koja je ostala sama. Na tome sam mu zauvijek zahvalna! Ranjenika je bilo i sa naše i njihove strane, spašavala sam i jedne i druge. Hvala Bogu svi su mi ostali živi i danas imamo kontakte. Pamtim jednu divnu staricu čiji sin je poginuo na Vlaštici, a drugog sam izvukla ranjenog i preživio je. Sretnemo se nakon rata i on me upozna sa svojom majkom, koja mi je u znak zahvalnosti poklonila milje. Poklone ne volim, ali nju nisam imala srca ni snage da odbijem. I sada ga čuvam kao suvenir. Saznanje koliko vrijedi kada možeš nekome da pomogneš držalo me u životu. Da preživim sve nedaće pomoglo mi je i to što sam medicinska sestra. Ovaj poziv me ojačao i dao snage da idem naprijed“, reče Zdravka Jevtić, dodajući da je najsrećnijom čini kada iz bolnice kućama ispraća oporavljene pacijente.

Anestetičari, momci vrijedni divljenja

„Anestetičari, kao najsposobniji, najopremljeniji, sa najviše znanja, rade oko teških pacijenata na respiratorima i na neinvazivnim respiratorima. U bolnici je njih četvorica, koji cijelo vrijeme rade na svim Kovid odjeljenjima i u intenzivnoj njezi, gdje im je radno mjesto. Uz druge ljekare i anesteziologa, oni su najčešće pozivani za bilo koju vrstu intervencije. Po danu i po noći, kad god je trebalo, uvijek su se odazivali. Nije to lako izdržati. To su mladi momci, imaju do 15 godina staža, ali su vrlo odgovorni i izuzetno profesionalni. Svi su bolovali od korone i po oporavku su se odmah vratili na posao. Nemanja Drapić, anestetičar, bio je u veoma teškom stanju, ali se srećom izborio. Dok je bio na bolničkom liječenju i osjećao se relativno dobro, ustajao je iz kreveta i pomagao kolegama. I sama sam u novembru preležala kovid sa teškom upalom pluća, a nakon oporavka oboje smo odmah krenuli na posao. Koliko me ispunjava kad pacijenti pobijede bolest, toliko i što sam u prilici da radim sa veoma nesebičnim i požrtvovanim ljudima“, kaže Bojana Kovačević, iskazujući divljenje i poštovanje prema svojim kolegama.