eTrebinje
Trebinje

Pravoslavlje i sport-Vjeroučiteljica Neda Gudelj

Izvor: HercegSport

Fotografija: HercegSport


Od njega, ne postoji veći I značajniji srpski sportista.

Novak Đoković.

Ispod majice „Serđo Takini“, u kojoj je Novak Đoković trijumfovao na Otvorenom prvenstvu Australije, milionski auditorijum sa svih kontinenata, koji je pratio njegov put do pehara prije par godina mogao je da uoči skromni, pravoslavni drveni krstić, koji je na običnom kanapu nosio oko vrata. U prelomnom meču na terenu „Rod Lejver“ u Melburnu gledaoci, barem oni koji razumiju srpski, čitali su sa njegovih usana i uzvik „Bože, pomozi mi“! Veliku pobjedu proslavio je uz osmjeh olakšanja, nekoliko puta se prekrstivši.

Vjera I sport….

O tome nam je besjedila Neda Gudelj, vjeroučitelj… nekada trener plivača, košarkašica, košarka, uspješni sportista… Nedin brat je Bladimir Vanja Gudelj, jedan od velikana španskog I eks jugosovenskog fudbala…

Iz emisije Hercegsport… donosimo par Nedinih besjeda o sportu. I o vjeri.

 

Naš čitav život je kao utakmica, počinje rođenjem, i igra se do poslednjeg zvižduka Sudije. Znači treba se boriti i igrati i trčati do poslednjeg minuta, dok Sudija ne odsvira kraj. I u sportu i u životu borba je neprestana, Moramo da se borimo po pravilima Jevanđelja, znači pravedno i pošteno. Ne može svaka lopta da uđe u gol ili u koš, ne možemo svaku utakmicu pobjediti, i u životu ne možemo stalno da pobjeđujemo, da napredujemo. Nekada dobijamo nekada gubimo . Ali ono što nikada ne treba da gubimo to je nada… uvijek treba da pojačamo trening…još jače pojačati molitvu.

Kao što redovno idemo na treninge, tako redovno treba da idemo u Crkvu. Trening je za tjelo, Liturgija za dušu, a čovjek je i duša i tijelo. Ako ne idemo redovno na treninge, tjelo će oslabiti, ako ne idemo u Crkvu duša će ohladnjeti.

Crkva je važna jer smo u Crkvi članovi zajednice, Crkva je jedan veliki tim, i u Crkvi imamo cilj i molimo se da stignemo na taj cilj, a to je Carstvo nebesko

 

Gdje leži moć vjerujućeg sportiste? Vjerujući sportista je sposoban da se odupre iskušenju da misli da njegova moć i uspjeh dolazi samo zbog njegovog ličnog napora na treninzima ili zalaganjem na takmičenjima. On se trudi da da sve od sebe da bi postigao što bolji uspjeh ali zna da krajnji rezultat, ipak, zavisi od Boga, i zato svu nadu polaže u Njega….često ćete vidjeti na terenu neki fudbaler postigne go pa, se krsti se… gleda u nebo, zahvaljuje se Bogu, ili ulazi u teren krsti se itd,..ne samo fudbaleri već i košarkaši drugi sportisti.

 

Zašto svaki hrišćanin treba da se brine o svom tijelu? Zato što je Bog iz savršene ljubavi prema čovjeku stvorio ljudsko tjelo, fizički savršeno. Opet ćemo spomenuti Apostol Pavle koji je u prvoj poslanici Korinćanima napisao „Vaše tijelo je hram Duha Svetoga,… Bog se proslavi u tijelu… Proslavljajte Gospoda i u tijelima vašim i u dušama vašim,,.Tako da zdravlje našeg tijela i fizička snaga su, kao što smo rekli, neprocjenjivi dar Božiji a poštovanje dara od Boga je dužnost svakog hrišćanina.

Često se sjetim rečenice sa predavanja profesora Aleksandra Nikolića, koji i danas važi za najboljeg košarkaškog stručnjaka na svijetu, koja glasi: „Džaba vam da znate sve taktike i metodike košarke, ako ne znate da naučite igrača da poštuje košarku i suparnika,,. Znači, i u sportu kao i u životu možemo da služimo Bogu i činimo dobro, ako igramo po pravilima, kako se to zove, fer plej, a to je kada nismo sebični, kada pružimo ruku suparničkom igraču, kad se izvinimo za oštar start, potez, kada se ne svetimo, kada ne mrzimo druge igrače i kada čestitamo pobedniku…a u životu je to, kada mislimo na druge, kada poklanjamo, delimo, ako ne saplićemo i ne podmećemo nogu jedni drugima. U stvari, Ono što nas vjera i Crkva uče upravo i jeste… Ako hoćemo da budemo dobri sportisti prvo treba da budemo dobri ljudi.

 

U Svetom jevanđelju po Marku, lijepo, piše „Jer kakva je korist čovjeku ako zadobije sav svijet a duši svojoj naudi,,. Neki dan sam pitala svoje učenike zašto treniraju fudbal , košarku ili neki drugi sport… i svi su rekli da budemo slavni kao taj i taj sportista ili da zaradimo mnogo novca itd.. niko od njih nije rekao zato što volim da se igram…zato što volim da se igram s loptom… Vjerujte mi da svaki vrhunski sportista prije svega voli da se igra…fudbaleri su najsrećniji kada igraju ševe ( sapuna) kako se to zove , ne znam… ili na male golove…košarkaši basket …evo primjer Novak Đoković neki dan posle osvajanja Dubaia vratio se kući i sutradan sišao ispred zgrade i igrao se tenisa sa djecom… igra je ono najljepše i najčistije u sportu, što svaki pravi sportista u suštini i voli …A ko razmišlja samo o novcu i slavi nikad neće postati veliki sportista.

Izvor: HercegSport

 


Šta Vi mislite o ovome?

VAŽNA NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala etrebinje.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više