Još dvoje Hercegovaca – bivših zatočenika zloglasnog splitskog logora „Lora“, Slaviša Zurovac iz Gacka i Damjan Tripković iz Bileće, svjedočili su danas pred sudom u Splitu o pretrpljenim zlostavljanjima u ponovljenom postupku koji se vodi protiv upravnika logora Tomislava Duića i njegovog saradnika, šefa smjene Emilija Bungura.
Sa još šestoricom optuženih, koji su u međuvremenu odslužili svoje kazne, Duić i Bungur prvobitno su 2007. bili osuđeni u odsustvu na osam godina zatvora, ali je po njihovoj predaji odlučeno da im se ponovo sudi.
Zurovac i Tripković kažu da su i nakon skoro tri decenije teško podnijeli svjedočenje o torturama i suočavanje sa optuženima za ova nedjela.
Vidno uznemireni i po povratku u Trebinje, ističu da su uspomene ponovo otvorile još nezacijeljene rane, tim prije što tokom svjedočenja bili suočeni i sa provokacijama od strane optuženih.
Zurovac, koji je sa 18 godina zatočen u logor „Lora“ i tamo je bio dva i po mjeseca, ipak vjeruje u pravdu za sve svoje sapatnike.
„Nadam se da će biti pravde za nas. Mislim da smo do sada sve uspjeli dobro da iznesemo pred sudom. Iako je zaista bilo teško. Nije bilo lako izdržati sat ili sat i po ispitivanja – ti si sam, na sredini, a oni su svuda oko tebe. I kad se pritom sjetite svega šta je bilo… “
A sjeća se svega – potvrđuje Zurovac – i nemilih događaja, i datuma kad su se zbivali i imena krivaca…
„I danas sam sve kazao. Rekao sam optuženom – ja sam bio dijete bio, a vi šef smjene, vršili ste i podržavali torturu nad nama – i ja vam to nikad ne mogu oprostiti. Moje su mi kolege sapatnici, još kad sam došao u ‘Loru’, rekli da se čuvam te smjene – jer je to bila smjena smrti. Morao sam naučiti, i to sam za noć naučio – ‘Bobana i Juru’ i Gospodina pozdravljati… Stavljali su nas na struju, udarali palicama, fizički i psihički ubijali. I to se ponavljalo serijski, svaki dan…“, priča Zurovac.
Emotivno potrešen, njegov sapatnik iz „Lore“ Damjan Tripković ni pred novinarima nije mogao da zadrži suze.
„Mislim da sam danas jedan od najsrećnijih ljudi – samo zato što sam im rekao u oči da su zločinci. I sad mi je krivo što mu nisam i ruku pružio – evo, ti si mene prebijao, a ja tebi pružam ruku. A da li ću ti oprostiti, to Bog može samo da oprosti. Mnogo su oni meni pakla nanijeli…I na vuka zabrana lova ima – a na Damjana Tripkovića nije bilo. A rekao sam im još nešto, u Loru među zlikovce, doveli su me drugi zlikovci“, kaže Tripković, podsjećajući da je zarobljen od jedinica HVO u blizini Tasovčića, te da je zlostavljanje počelo mnogo prije „Lore“.
„Mogao sam samo sa ova dva prsta da otvaram oči. Od mojih mjesec dana ‘Lore’ – plus drugih zatvora – ja sam bio 28 dana zatvorenih očiju“, ističe Tripković.
Predsjednik Udruženja logoraša regije Trebinje Vukan Kovač kaže da je do sada 12 nekadašnjih zatočenika „Lore“ svjedočilo u ponovljenom postupku protiv Duića i Bungura.
Umorni su, kaže, što na pravdu čekaju već deceniju i po, što se i aktuelni postupak odugovlači – a ponajviše što čitava priča oko procesuiranja odgovornih liči na svojevrsno ruganje sa žrtvama.
Dodaje da će logoraši, uprkos svemu, ići do kraja i neće odustati od pravde za žrtve.
„Za sedam dana još će dvojica logaraša otići da svjedoče a nadamo se će tužilaštvo imati dovoljno razumijevanja za naše zahtjeve – i da će biti pozvani svi koji su propatili strahote logora. Natragičnije je što je tužilaštvo podiglo optužnicu samo za period april – avgust 1992. godine. A znamo svi da ima ljudi i iz Trebinja koji su u logoru ostali i godinu dana nakon avgusta 1992. godine. Takođe, poslije pada zapadnokrajiških opština, znamo za 24 čovjeka koji su u ‘Lori’ boravili sve do ‘97 godine, iako su logori morali biti raspušteni još ‘95. godine“, kaže Kovač.
Napominje da je, prema evidenciji udruženja, više od hiljadu stradalnika prošlo kroz „Loru“, od toga 44 sa područja Hercegovine – a da je oko 70 ljudi unutra ubijeno. Među njima, dodaje on, i devet ljudi iz tzv. nikšićko-šavničke grupe, koji se nigdje ne spominju u sudskim procesima jer su u logor dospjeli prije vremena koje optužnice obuhvataju.
Kovač ističe da slučajevi logora – „Morinj“ u Crnoj Gori, s jedne, i „Lora“ u Hrvatskoj, sa druge strane, najbolje ilustruju kako pravda za logoraše ima različite aršine, ukoliko oni dolaze iz različitih naroda.
„Iz Morinja su se svi vratili svojim kućama. I optužnica je obuhvatala cijelo vrijeme – od otvaranja do zatvaranja logora. Logoraši hrvatske nacionalnosti, koji su bili u ovom logoru, već su dva puta naplatili neke nematerijalne odštete, a saznajemo ovih dana da su protiv Crne Gore podigli novu tužbu – da im se nadoknadi i izgubljena dobit u vremenu kada su bili zatočeni“, kaže Kovač.