eTrebinje
Najnovije Trebinje

Predstavljamo vam „Sajber bandite“: BEND O KOJEM ĆE SE PRIČATI

Izvor:

Fotografija:


Vuk Milivojević, Đorđe Radić, Ivan Bešenji i Radovan Milinković su „Sajber banditi“, trebinjsko – novosadski bend. Ako je suditi po prvom singlu sa njihovog debi albuma „Djevojka iz ulaza broj 3“, objavljenom nedavno, to su momci za koje će tek da se čuje! I kako bi se žargonski izrazila njihova generacija, prvom pjesmom su „oduvali“, kako tekstom i muzikom, tako i spotom. Da rezimiramo, potrudili su se, ponudili nam materijal za razmišljanje, vratili nas u vremena kada se muzika slušala a ne gledala, učinili da za tren odlutamo u neki romantični svijet i da taj tren zauvijek negdje u sebi sačuvamo.

Zato smo i nakon samo jedne odslušane pjesme zaključili da zavređuju našu pažnju. Ne sumnjamo da su i ostalih sedam, koliko se nalazi na albumu autentičnog naziva „Najbolje godine u šugavim vremenima“, isto tako izuzetne.

Od trebinjskog dijela „Sajber bandita“ Đorđe svira bas, Ivan kao prateći vokal, ritam gitaru, dok je Vuk, uz gitaru, prvi glas. Među njima savršeno se snašao i Novosađanin Radovan, bubnjar. Ovi momci se poznaju godinama pa ipak muzika ih je spojila u srpskoj Atini, u kojoj svi studiraju. Povezao ih je frontmen grupe Vuk, dugogodišnji DJ i producent elektronske muzike, sa kojim smo i razgovarali.

„Bend je nastao u Novom Sadu prije godinu i po, otprilike. Prvo je bilo pet članova, od kojih troje iz Trebinja a dvoje iz Novog Sada, odnosno klavijaturista iz Sremske Mitrovice, koji je bend napustio i sada nas je četvoro. Mi iz Trebinja smo se od ranije poznavali, a ekipu Vojvođane smo upoznali u Novom Sadu, u toku studiranja. Na polju elektronske muzike imao sam koliko – toliko uspjeha, ali malo sam se zasitio toga i poželio sam da probam neki drugi žanr. Krajem 2017. sam napravio nekoliko pjesama, međutim nisam imao muzičare da to izvodimo i to je tako ostalo sve do proljeća 2019. Saznao sam da je moj prijatelj sa fakulteta bubnjar, a nedugo zatim sam kontaktirao momke iz Trebinja. To je period od maja do oktobra 2019. u kojem smo svirali i vježbali. Onda je došla korona, malo smo čekali da bi tek sada izdali singl. Uskoro, akobogda, i album“, upoznaje nas ovaj svestrani momak sa počecima jedne fenomenalne muzičke priče.

Kako dodaje, pjesma kojom promovišu album prvijenac, nastala je na gitari prošle godine početkom karantina usljed epidemije korona virusa. Od tada do finalne izvedbe i spota pretrpjela je izvjesne promjene.

„Tekst i aranžman prošli su u tom periodu nekoliko faza. Ono što je zanimljivo je da je stvar imala potpuno drugi aranžman, gotovo duplo brži tempo. Na kraju je pobijedila druga „odjevna kombinacija“ koja je ostala do danas.Tekst sam brzo napisao, a inspirisan je istinitim događajem, samo što djevojka nije živjela u ulazu broj 3“, otkri nam ovaj mladić, potvrdivši onaj prvi instinkt nostalgičnog i romantičnog prizvuka koji smo namah osjetili slušajući singl o „Djevojci iz ulaza broj 3“.

I nismo se prevarili. Poštujući stare vrijednosti i principe da ono što slušamo sa sobom treba da nosi poruku, muziku koju stvaraju svrstavaju u ljubavnu, sa izvjesnim ehom minulih vremena.

„Ono što mi sviramo je elektro pop – rok, iako uz distorzirane gitare i moju boju glasa, laicima na prvu zvuči kao klasičan rok. Međutim, bubnjevi su elektronski, sa kompjutera, kao i efekti i sintisajzeri, što daje moderniji zvuk. Pjesme imam spremne odavno i one su ostale za naš prvi album, koji sadrži sedam traka, s tim da će jedna imati dvije verzije. Sve su ljubavnog karaktera, sa određenom dozom nostalgije, ali i različitim aranžmanima, kako sporijim tako i klupskim. Sada planiramo da izdamo još jedan singl sa spotom, koji bi trebao izaći za par mjeseci, a do kraja godine, ako sve bude po planu, trebao bi izaći i album“.

Nazivom albuma, kao što rekosmo „Najljepše godine u šugavim vremenima“, ovi muzičari nam šalju i poruku. I to ne bilo kakvu, već precizan odgovor jedne mladosti na sistem vrijednosti koji ih okružuje.

„Album je na početku trebao nositi naziv “Zauvijek”, prema pjesmi koja ga je zatvarala i oko koje se najviše uložilo truda, ali vremenom smo shvatili da je taj naslov uobičajan i već viđen. Imao sam ideju i malo škakljiviji naziv: “Najljepše godine u šugavim vremenima” i to se ne odnosi samo na koronu, već i na sve oko nas“, jasan je Vuk, a nas oduševljava što u generaciji novih naraštaja, na kojima ne smijemo zaboraviti počiva budućnost, ima onih smjelih i zrelih, koji se ne libe iskazati vlastite stavove.

I baš zbog svega toga, ova četvorka zaslužuje enormno poštovanje! Svi oni su uspješni studenti, mladost sa novom energijom, snažan talas prijeko nam potreban. Pjevač i bubnjar su apsolventi arhitekture, a gitarista i basista budući doktori medicine. Uprkos fakultetskim obavezama stižu da se posvete muzici i to rade odlično, svjetski.

„Redovno idemo na probe, dogovaramo se oko pjesama, da li nešto treba promijeniti, dodati i slično. Ali, mi smo prije svega studenti i fakultet nam je na prvom mjestu, a sviranje, naravno pored ljubavi prema muzici, i probe, posmatramo kao „izduvni ventil” i bjekstvo od obaveza. Zvuči kao floskula, ali muzika za nas predstavlja jedan vid izražavanja emocija, tačnije ono što je Viktor Igo rekao: “Muzika pokazuje ono što se ne može riječima kazati, a u vezi čega je nemoguće ćutati!”

Ne želeći da ćute, prošle godine su pozvani da sviraju i debituju na „Nišvil – u “, jednom od najboljih džez festivala u Evropi. Sticajem okolnosti sa korona virusom, sve je otkazano. Na našu sreću, ove talentovane momke to nije spriječilo niti umanjilo entuzijazam da na sebi rade još više.

U prilog tome govori i činjenica da su, prijavivši se ove godine na najstariji novosadski rok festival „Blokstok“, među petnaest bendova, po izboru organizatora proglašeni najboljima.

„Svi bendovi su trebali da pošalju po jednu studijsku pjesmu i, naravno, mi smo poslali „Djevojku“. Pobijedili smo i pozvani da učestvujemo. Međutim, bubnjar nam je iznenada morao otići u Njemačku pa smo nastup, nažalost morali da otkažemo. Baš nam se ne da“, kaže nam Vuk sa sjetom, ali ne skrivajući radost zbog ovakvog uspjeha, jer ako se zna da je riječ o festivalu sa dugom tradicijom, iako neće svirati, za ovaj bend ovo je još jedan iskorak i potvrda da se njihov rad vrednuje i zaslužuje apsolutnu pažnju i divljenje.

Uz sav šarm koji sa sobom nose, kao i vanvremenskim aranžmanima i tekstovima, divan je elan jedne mladosti koja zna šta hoće. Razoružava i njihova iskrenost kada nam Vuk duhovito prepričava dilemu kako nazvati bend.

„Naše prvo pojavljivanje u javnosti, u novogodišnjoj emisiji RTRS –a. Nemamo ime a moramo da ga osmislimo da bismo uopšte nastupili. Imali smo par prijedloga, listali enciklopedije, knjige, stripove, ali nijedno ime nam se nije  dopalo, tačnije svaki od nas je imao drugačiju ideju. Prijedlozi su bili sljedeći: “Moderna djevojka”, “Sajber Banditi”, “Bada Bing” i još neki. Onda je došao dan snimanja, mi i dalje neodlučni. Odlučili smo da voditeljka uživo u emisiji izvuče jedno ime i bilo je to Sajber Banditi”.

Kako stvari stoje, sve ostalo je istorija! Ovi „Banditi“ svoju će tek da ispišu. Do sada nisu imali svirke uživo, a ne sumnjamo da im mnoge predstoje. U Trebinje nam stižu u julu i tada će, nadaju se, predstaviti svoj rad. Mi ih željno iščekujemo. Radujemo se jednom novom talasu urbanog zvuka, svježini koju sa sobom nose, njihovoj razigranosti i nadasve ukusu i talentu koji njeguju u vrijeme kada nam toga iskreno nedostaje. Svojom afirmativnošću u svakom smislu zaslužuju duboki naklon i mi im ga od srca rado poklanjamo!

Koincidencija ili kad se sve najbolje posloži

„Bili smo već pred kamerom i nije nam bilo strašno na snimanju našeg prvog spota. Lično sam imao nastupe i kao DJ koji su snimani, ali za spot je bilo potrebno da se bar malo odglumi i unaprijed pripremi scenski nastup. Uz pomoć kamermana, mislimo da smo se sve u svemu dobro snašli. U spotu se pojavljuje naša prijateljica Anja Tasovac, takođe iz Trebinja, koja u Novom Sadu studira scensku arhitekturu na master studijama. Kamerman, montažer i scenarista je Boris Malinović uz asistenciju Siniše Popovića. Ovo je lijepa prilika da im se zahvalimo, jer su dali sve od sebe da stvar bude na nivou. Ono što je interesantno, to je da je Anja živjela u zgradi broj 3 pa je koincidencija da se to podudara i sa nazivom pjesme!“

Šund i kič – otužna slika naše stvarnosti

„Komercijalna muzika je skrenula sa razumnog toka na neke nedefinisane smjerove i, vjerovatno, da postoji komisija za šund i kič, 99 posto njih bi bilo tako okarakterisano. Aktuelne pjesme su bez ikakvih poruka i svedene su na neartikulisanu interpretaciju tekstova koji govore samo o imovinskoj karti, narkoticima, prostakluku, prevarama, kako se sve uz pomoć kriminala stiče preko noći… Spotovi nemaju nikakvu priču, osim što prikazuju bahaćenje koje je nerealno i nema veze sa stvarnošću. Najgore od svega je što mediji podržavaju takve likove i prave od njih idole i uzore djeci. Uostalom, Platon je rekao: “Kakva je muzika u državi, takva je i država”, tako da, i sa tačke gledišta jednog od najvećih filozofa, to pokazuje važnost muzike i njen uticaj“, precizira Vuk Milivojević, frontmen „Sajber bandita“.

 


Šta Vi mislite o ovome?

VAŽNA NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala etrebinje.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više