eTrebinje
Umjetnost i kultura Magazin

Herceg Novi čuva jedini dom koji je sagradio nobelovac Ivo Andrić

Izvor: Nezavisne

Fotografija: Miloš Samardžić


Izvedite čovjeka iz balkanskih planina na more i vi ste otvorili jedan opojan praznik sa radosnim svitanjem i neizvjesnim sutonom. Želja za morem izgleda da se sakupljala i rasla kroz pokoljenja i njeno ostvarenje u jednoj, našoj ličnosti žestoko je kao eksplozija.

Izlazak jednog plemena na more, to je početak njegove prave istorije, njegov ulazak u carstvo većih izgleda i boljih mogućnosti. Taj odlučni čas u istoriji vrste ponavlja se svaki put u istoriji pojedinca pri prvom dodiru sa morem, samo u drugom obliku i manjem obimu, zapisao je Ivo Andrić o odlascima na more.

Možda su baš ove riječi prava poveznica između rodnog grada velikog književnika Travnika i grada u kojem je podigao jedinu kuću za života Herceg Novog.

Pisao je Andrić o ljepoti jadranske obale očaran pejzažima i klimom, a kuća smještena u Njegoševoj ulici, na broju 79, u dijelu grada koji se naziva Topla, blistava je, gospodstvena i jednostavna, baš kakvi su bili i njeni vlasnici – Ivo Andrić i njegova supruga Milica Babić.

Djela velikana pisane riječi, doktora nauka i diplomate ostala su kao trajni pečat, zapisi čija vrijednost ne blijedi, a kuća u Herceg Novom koju je gradio sa voljenom suprugom, u godini kad se navršava jubilej 60 godina od dodjele Nobelove nagrade za književnost, ove godine u aprilu otvorena je za javnost, prvi put kao muzej sa stalnom postavkom.

“Kuća u Herceg Novom je jedina koju je naš nobelovac podigao za života i u njoj je, sa suprugom Milicom Babić, proveo pet godina, od 1963. do 1968. godine. Gradnja je započeta 1962. godine, prema projektu beogradskog slikara i arhitekte Vojislava Đokića, a od dijela novca koji je pisac dobio uz Nobelovu nagradu. Odluka da baš u Herceg Novom podigne kuću za odmor bila je motivisana i činjenicom da je Milica bolovala od artritisa te je njoj pogodovala blaga primorska klima, novsko sunce, ljekovito blato i topla voda banje u Igalu”, pojašnjava za “Nezavisne” Mila Petijević, organizator u muzeju koji nosi naziv Kuća nobelovca Iva Andrića (KNIA).

“Kuća u Herceg Novom je jedina koju je naš nobelovac podigao za života i u njoj je, sa suprugom Milicom Babić, proveo pet godina, od 1963. do 1968. godine. Gradnja je započeta 1962. godine, prema projektu beogradskog slikara i arhitekte Vojislava Đokića, a od dijela novca koji je pisac dobio uz Nobelovu nagradu. Odluka da baš u Herceg Novom podigne kuću za odmor bila je motivisana i činjenicom da je Milica bolovala od artritisa te je njoj pogodovala blaga primorska klima, novsko sunce, ljekovito blato i topla voda banje u Igalu”, pojašnjava za “Nezavisne” Mila Petijević, organizator u muzeju koji nosi naziv Kuća nobelovca Iva Andrića (KNIA).

Petijevićeva za naš list pojašnjava da se Andrić družio sa brojnim kolegama koji su u to vrijeme živjeli ili povremeno boravili u Herceg Novom – Zukom Džumhurom, Mihailom Lalićem, Stevanom Raičkovićem, Dušanom Kostićem, Brankom Lazarevićem, Brankom Ćopićem…

“Takođe, bio je prijatelj i sa našim čuvenim slikarom Vojom Stanićem i njegovom suprugom Nadom Stanić, vajarkom. Andrića je u Herceg Novom posjećivala i Šveđanka Gun Bergman, profesorka slavistike, koja je prevela njegova djela na švedski jezik”, navodi Petijevićeva.

Andrić i Babićeva puno su vremena i pažnje posvećivali i bašti koja okružuje kuću – imali su 51 flornu vrstu i povrtnjak sa 12 vrsta povrća. Prema spisku koji je nobelovac lično sačinio, u bašti su cvjetale ruže, kamelije, magnolije, dalije, mimoze i mnoge druge vrste, a uzgajao je citruse, smokvu, začinsko i ukrasno bilje.

Ali, nakon samo pet godina hercegnovskog života ispunjenih spokojem i srećom, Milica je preminula 1968. godine, a Andrić trajno napustio pitomi primorski grad, mjesto zelenila, sunca i brojnih skalinada, u kojem je živio, stvarao i volio.

“Nažalost, ovaj bračni par nije imao nasljednika, pa je Andrić kuću, odmah nakon Miličine smrti, poklonio njenoj sestri Danki Zajcev, a onda ju je od nje otkupila opština Herceg Novi, sa tadašnjim predsjednikom Petrom Stjepčićem na čelu. Opština je, nakon što je došla u posjed kuće, prvobitno ponudila Zuki Džumhuru da stanuje u njoj. Međutim, iako je sa Andrićem bio prijatelj, on je tu ideju odbio. Jedno vrijeme u kući je bio vrtić, pa muzička škola, zatim klub književnika, a onda i ugostiteljski objekat”, priča Petijevićeva.

Andrićeva kuća od 1968. godine imala je razne namjene, da bi 2018. godine bila pokrenuta inicijativa za njenu revitalizaciju.

“Kuća je revitalizovana u periodu od 2018. do 2020. godine, zalaganjem opštine Herceg Novi, uz naročitu podršku institucija i pojedinaca. Projekat je finansijski podržala Evropska unija u okviru IPA projekta “Co.Co.Tour”, uz pomoć Agencije za lokalnu demokratiju iz Nikšića, koji za cilj ima očuvanje, unapređenje i promociju prirodnih i kulturnih bogatstava priobalnih zajednica”, navode iz KNIA.

U revitalizovanom Andrićevom domu na Toploj danas se može vidjeti stalna muzejska postavka koja nosi naziv “Andrićeve novske staze, lica i predjeli”, čiji su autori doktor Vladimir Roganović, istoričar književnosti, i Tatjana Korićanac, dugogodišnji kustos Andrićevog muzeja u Beogradu.

“U prizemlju kuće i na stepeništu koje vodi na prvi sprat izložene su fotografije iz života Andrića u Herceg Novom, snimci načinjeni na terasi i u bašti kuće, a na spratu fotografije sa svečane dodjele Nobelove nagrade u Stokholmu i iz diplomatske službe pisca. Predstavljene su i njegove prve fotografije u boji. Tekstovi koji prate fotografije su citati iz ‘Znakova pored puta’ i knjige autora postavke ‘Andrić u Herceg Novom’. Izložena je replika Nobelove nagrade (diplome i medalje) i stilsko ogledalo i konzola, jedini sačuvani komadi namještaja iz vremena Andrićevog boravka u kući”, objašnjava Petijevićeva šta posjetioce očekuje kad zakorače u prostorije koje su bile Andrićev dom, a na kojem su danas autentični prozori i vrata, ulazna kapija, unutrašnje stepenice, veranda, terase, fasada…

Bašta, u kojoj su Ivo i Milica gajili brojne biljne vrste, projektom rekonstrukcije preuređena je kako bi se dobio amfiteatar – prostor za održavanje kulturnih programa, a tokom ljeta održane su brojne promocije književnih djela, humanitarno veče, kamerni koncert, pres-konferencije, dok je u dnu bašte smještena Andrićeva bista, rad akademskog vajara Nikole Koke Jankovića iz 1974. godine.

“U godini kada se navršava jubilej 60 godina od dodjele Nobelove nagrade za književnost Ivi Andriću, njegova kuća u Herceg Novom otvorena je za javnost. Činjenica da je za mjesto gdje će podići jedinu kuću u životu odabrao baš Herceg Novi izaziva ponos i radost svih Novljana, a takođe i svih ljubitelja njegovog djela. Posjetioci sada imaju priliku da posjete njegov dom, da provedu neko vrijeme u njegovoj kući, uživaju u pogledu u kojem je on uživao, da se upoznaju sa zanimljivostima iz njegovog života u Herceg Novom”, govori Petijevićeva za “Nezavisne” o značaju ove kuće za Herceg Novi i očuvanju Andrićeve zaostavštine.

Prema riječima predsjednika opštine Herceg Novi Stevana Katića, cilj i misija otvaranja KNIA su sljedeći: “Naša je želja da svako ko živi u Herceg Novom ili u njega dođe zna zašto je Andrić bitan našem gradu, državi, cijelom regionu i svijetu, te šta je velikog pisca i diplomatu privuklo novskim ulicama i trgovima.”

Dodao je da je njegova želja da Kuća Iva Andrića dijeli sudbinu njegovog djela – “da bude stvar trajnija od svih nas, most među narodima koji na najbolji način predstavlja naš grad, mjesto svjetlosti, napretka i čovječnosti, tvorevina koja povezuje sve generacije”.

“Kad sjedim pred kućom, ja imam pred sobom vidik koji izgleda kao da ga je birao neki ljubitelj prirodnih ljepota, a ne igra slučaja. Vidim širom otvor Boke i cijelom njegovom neprekidnom dužinom oštru ivicu mora, kao zategnut konopac tamnosafirne boje, od rta Luštice, do Punta Oštra, na kom moja mašta izvodi povazdan svoje nevidljive i nečujne igre i pelivanluke. To je osvijetljen čudesni izlog sačinjen od nedogledne pučine mora i nebeske vedrine, bez oblačka i talasa, bez broda na vidiku”, riječi su koje je Andrić zapisao u “Znakovima pored puta”, a koje najbolje opisuju kako se osjećao u Herceg Novom i kući u kojoj je živio najljepše dane.


Povezane vijesti

Jednostavan trik da skinete buđ: Potrebna su samo dva sastojka

eTrebinje

Svi mladi u Srpskoj mogu tražiti da im Vlada izgradi kuću

eTrebinje

Od danas do Herceg Novog starim putem, postojeći saniraju

eTrebinje

Kako da vaš dom svakodnevno bude besprijekorno uredan?

eTrebinje

Osam predmeta koji blokiraju sreću i prosperitet

eTrebinje

Saborovanje na Ublima: Gradonačelnik Ćurić sa predsjednicima opština Herceg Novi i Nikšić

eTrebinje

1 komentar

Milica Utorak, 09.11.2021. at 17:54

Prelepa je Andrićeva kuća u H.Novom. Bila sam tamo pre više godina, ručala u restoranu koji se u njoj nalazi. Divna atmosfera! Dvorište je tada imalo malo više hlada i bilo popločano kamenstruganik-om.
Odiše nekom posebnom energijom, i izuzetno je prijatno. Valjda je veliki majstor svoju energiju ugradio u prostor.

Odgovor

Šta Vi mislite o ovome?

VAŽNA NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala etrebinje.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više