Svoj stari život su u potpunosti odbacile: svoje ime, hobije, savremeni način života, muškarce, želje, materijalna dobra… Ostao je samo poziv koji su slijedile i želja da se potpuno posvete Bogu.
Osam monahinja tako danas živi u manastiru Svetih apostola Petra i Pavla, a njihov dan počinje oko pet časova, te u molitvi provode prve sate dok se zora još nije ni iznjedrila.
Dnevno monahinje provedu oko šest časova moleći se i čitajući svete knjige, a ostatak vremena predano rade.
Svakoj od njih su dodijeljena određena poslušanja, brinu se o crkvi i imanju, ali i o ljudima. Ne zamaraju se svakodnevicom, stvarima i užicima koji ispunjavaju savremeni svijet, već vode skroman život, posvećen isključivo Bogu. I nije im teško, to je istinski put koji su odabrale.
“Odluka da dođem u manastir nije mogla da dođe tek tako sama od sebe, da vam u glavu prahne – sad idem u manastir i to je to, već jednostavno vremenom se u čovjeku probudi ta želja da služiš Bogu. Bogu se, naravno, može služiti na razne načine, ali služiti ovako – to je već nešto dublje. Svi smo mi pozvani da služimo Bogu na svoj način, a ovo se jednostavno u čovjeku probudi. Kako bih vam to slikovito objasnila, to je kao da vas neko uhvati za ruku i kaže: ‘Hajde za mnom’ i tvoje je onda da kažeš: ‘Hoću’ ili ‘Neću’, da kažeš ‘Dobro, dobro, evo sad ću ja, samo da nešto završim’, ili da pristaneš i kažeš odmah: ‘Evo me’. Tako ja to gledam”, ispričala je za “Nezavisne” monahinja Varvara.
Varvara je u manastiru Svetih apostola Petra i Pavla već 16 godina, a njena želja da služi Bogu se probudila kada je imala 26.
Iako je izbor životnog puta pravo svakog pojedinca, ono što je sigurno jeste činjenica da svakodnevni život sa sobom nosi razne nelagode i poteškoće. Svaki pojedinac utjehu i spas traži na sebi svojstven način. Ipak, postoje i oni koji su odlučili da se odreknu savremenog načina života i da se potpuno posvete Bogu, baš kao Varvara.
Priča nam ona kako je jedno od njenih osnovnih poslušanja u ovom manastiru podrumar i ikonopisac, otkrivši nam svoju umjetničku dušu.
“Volim da izrađujem ikone, a najviše volim da radim minijature”, glasom punim ljubavi priča nam Varvara, prelazeći svojim dugim prstima preko minijature koju je izradila, kao da je miluje.
Dodala je da njena porodica nije bila pretjerano pobožna, ali da je ona osjetila taj poziv koji ju je doveo ovdje. Taj poziv je i dalje pokreće, njemu je u potpunosti predana i to je zapravo ono što povezuje sve monahinje, budući da nisu iz istih krajeva.
“Znate kako, kad dođete u manastir i izrazite želju za monaškim životom, prvo morate da dobijete blagoslov i možete da budete u manastiru nekoliko dana kao gost. Poslije dobijete blagoslov da postanete iskušenica. Taj iskušenički život zavisi od osobe do osobe, zavisi i od mnogo faktora. Prema Svetim ocima, najkraći period iskušeništva je tri godine i nakon toga se procjenjuje da li je ta osoba spremna da primi monaški postrig. Potom se dobije blagoslov episkopa”, ispričala je ukratko Varvara.
Iako dosta škrta na riječima, monahinja Varvara kao da pokušava od javnosti da zaštiti monaški život. Možda je upravo to i razlog zašto se o njihovom životu jako malo zna, samozatajne su, skromne i ne vole da privlače veliku pažnju na sebe.
Manastir Svetih apostola Petra i Pavla smješten je nadomak mjesta Čičeva u Petropavlovom polju, na sedmom kilometru jugozapadno od Trebinja. Pomenuto polje okruženo je sa tri strane brdima iza kojih se pruža more, a sa četvrte je otvoreno prema gradu, koji je istovremeno i dovoljno blizu da zadovolji eventualne potrebe manastira i dovoljno daleko da mu obezbijedi neophodni mir.
Po nekim zapisima, manastir Svetih apostola Petra i Pavla najstariji je srpski pravoslavni manastir u Hercegovini koji ima bogatu istoriju, a značajni arheološki nalazi potvrđuju da je imao neprekidan duhovni život od četvrtog do petnaestog vijeka.
Igumanija u ovom manastiru se zove Pavla, a monahinje u njemu žive od truda i rada. Posjeduju vinograd od oko pet hektara pod vinovom lozom i uglavnom je to sorta vranac te proizvode liturgijsko vino i rakiju lozovaču.
Na brdu iznad manastira, kako priča monahinja Varvara, nalazi se i Pavlova pećina, te je po predanju tu boravio Sveti apostol Pavle dok je prolazio ovim podnebljem i putovao za Rim. Po predanju, u pećini se nalazi i jedno jezerce za koje se vjeruje da je voda u njemu čudotvorna i da liječi očne bolesti i neplodnost kod žena.