Veče sjećanja na bogoslovski i književni rad Vladike Atanasija upriličeno je 24. marta 2024. u Muzeju manastira Žitomislić. Gosti tribine bili su dekan Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Foči, prof. dr Vladislav Topalović i dekan Filozofskog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu, prof. dr Vladan Bartula.
Nakon kratkog filma sa isječcima iz besjeda Vladike Atanasija, iguman manastira Žitomislić, arhimandrit Danilo (Pavlović) otvorio je tribinu podsjećajući da se u mjesecu u kome se upokojio Vladika Atanasije, martu, organizuju večeri sjećanja na njega.
”Vladikina ličnost je bila veoma slojevita, bio je pastir, episkop, otac koji je našu Eparhiju obnovio i postavio visoke bogoslovske standarde, ali prvenstveno teolog. Večeras smo željeli da se fokusiramo na njegov bogoslovski i književni rad. U narednom periodu bavićemo se i drugim granama kojima se bavio vladika Atanasije poput liturgije, patrologije i drugih naučnih oblasti”, rekao je iguman Danilo.
Prof. dr Vladislav Topalović kazavši da smo tek na početku proučavanja djela Vladike Atanasija, svoje izlaganje posvetio je angažovanju Vladike Atanasija na polju biblijske nauke. Govorio je o njegovom naročito značajnom prevodilačkom radu, posebno se osvrćući na Knjige Makavejske koje su tada po prvi put prevedene na srpski jezik, navodeći kako taj prevod sadrži iscrpne komentare sa briljantnim istorijskim i tekstualnim istraživanjem. Značaj te knjige, kao i drugih prevoda knjiga Starog Zavjeta (Knjiga postanja, Psaltir) bila je, kako je naveo dekan Topalović, svojevrsna poruka bogoslovskoj javnosti o tome da ne postoje manje i više važne knjige Svetoga Pisma, te da je to doprinijelo svojevrsnom vraćanju teološkog digniteta knjigama Starog Zavjeta. Osvrćući se na njegov divljenja vrijedan rad i ljubav koju je gajio prema profilu biblijskih ličnosti, prof. Topalović je zaključio da je i sam Vladika Atanasije bio pravi biblijski čovjek i prorok.
„Kada za nekoga kažemo da je prorok, misleći na nekog književnika, kao što su Dostojevski ili Solženjicin, to možemo slobodno reći i za vladiku Atanasija. Treba izbjegavati klasičnu definiciju imenice prorok koja podrazumijeva ljude koji predviđaju budućnost, što je opšte banalno mišljenje. Proroku pravom značenju jest neko ko je u stanju da beskompromisno bez dodvoravanja bilo kome svjedoči i govori istinu i da je spreman da za tu istinu umre”.
Dekan Bartula govorio je o odnosu vladike Atanasije prema književnosti i umjetnosti, kao i njegovom književnom stvaralaštvu naglasivši da je njegovo djelo izuzetno bogato i višeslojno i u bogoslovskom i književno-poetičkom smislu. „Mnogo toga što je on napisao, protumačio, objasnio jeste par ekselans vrijednost srpske teologije i srpske kulture uopšte. Mi iz njegovog bogatog i slojevitog djela možemo da vidimo mnogo onoga što je nama važno ako hoćemo da na pravi način sagledamo srpsku književnost i srpsku kulturu od srednjeg vijeka pa do danas. on se referira na mnoge autore, kako slovenske, tako i srpske srednjovjekovne kulture, a prije toga i na antičke i vizantijske pisce, ali i na savremenu književnost”, rekao je Bartula.
Naglasio je da je vladika Atanasije jedan od najvećih srpskih prevodilaca sa grčkog jezika, da nije samo puki prenosilac značenja sa jednog jezika na drugi, nego i stvaralac, on i tumači, objašnjava nam istoriju i genezu određenog pojma, te ostavlja srpskoj kulturi jednu vrijednost i teološku i filološku i književnu i filozofsku od koje imamo više naučne koristi, zaključio je Bartula.