Ulicama Bileće veliku pažnju prolaznika svojom jedinstvenom pojavom i plavom bojom privlači Fića, koja uprkos svojim godinama izgleda kao da je upravo sišla sa fabričke trake u Kragujevcu.
Zastavin model iz 1987. godine sa ponosom vozi Nikola Adžović, koji je u svog ljubimca uložio mnogo truda i ljubavi da bi izgledao besprijekorno.
Iako je popularnoj Fići punih 38 godina i 66 hiljada pređenih kilometara na satu, vrlo često na ulicama izazove mnogo više pažnje prolaznika nego neki skupocjeni modeli automobila.Vlasnik ovog oldtajmera Nikola Adžović, na početku našeg razgovora govorio nam je da se ljubav prema automobilima kod njega javila još od malih nogu, a da je uvijek maštao da ima popularnu Fiću.
„Zastavu sam kupio od poznanika i stanje u kom sam je zatekao je bilo jako loše. Mogla je da upali, ali nije bila u voznom stanju. Prvi put kada sam sjeo, imao sam samo volan i jedno sjedište i onda sam krenuo polako da radim na limariji, mehanici i ostalim dijelovima. Sve sam radio sam i trebala su mi neka tri mjeseca da auto bude završeno, registrovano i spremno za drum“, ističe Adžović.
Dijelova za Zastavu 750 Specijal je jako malo na tržištu, a i kada pronađete originalne dijelove oni su prilično skupi, navodi Nikola. Od prethodnog vlasnika uz auto je dobio i neke rezervne dijelove, a ostalo se pronađe na internetu i preko poznanika, dok je dosta stvari na auto napravio sam u svojoj garaži.
„Imao sam sreću da je prethodni vlasnik imao dosta rezervnih dijelova, ali s obzirom na to da je bila u jako lošem stanju, morao sam raditi apsolutno sve. Na Fići su uglavnom originalni dijelovi, a ja sam većinu enterijera napravio sam u svojoj garaži. Veliki problem sam imao na primjer u pronalaženju zadnjeg lijevog štop svijetla. Imao sam četiri komada desnog, a lijevi sam jedva našao. Volan mi je isto bio problem i njega sam pronašao u Kaknju. Provodio sam dane i noći dok sam radio na autu i mogu reći da sam istinski uživao, jer jedan ovako rijedak primjerak nije završio u starom gvožđu“, priča nam Nikola.
Najviše pažnje Fića izaziva kod onih starijih, jer im se javi nostalgija za neka stara vremena, kada je ispred većine kuća u Bileći bio parkiran jedan od modela Zastavinih automobila.
Oni mlađi ipak, oduševljeno zaustavljaju auto na ulici, kako bi se fotografisali i stidljivo upitali da se provozaju.
Nikola svima ispuni želju i kako kaže trenutno uživa u svakom pređenom kilometru, a u skorijoj budućnosti nema namjeru da proda Fiću.
„Mogu reći da svaki put kada prođem kroz grad izazovem neku vrstu pažnje i to je razumljivo, jer u Bileći postoje još samo dva modela Fiće koliko ja znam. Ova koju ja vozim je jedinstvena zbog svoje plave boje, ali i zbog stanja u kojem se trenutno nalazi. Skoro svaki dan imam pozive i ponude, ali za sada nemam namjeru da je prodajem. Za mene ovaj auto nema toliko veliku vrijednost u novcu, koliko ima vrijednost zbog svoje istorije, truda i rada koje sam uložio da ga očuvam“, zaključuje Adžović.Fićo je bio simbol vremena u trenutku snažnog industrijskog razvoja Jugoslavije, kada je prosječan građanin mogao sebi da priušti ekonomičan automobil po pristupačnoj cijeni. Pored građana, Fiću su koristile državne službe poput policije, pošta i domova zdravlja, a jedan takav rijedak primjerak očuvan je i u voznom stanju i ponosno se vozi se ulicama Bileće.