Trebinjska Bolnica danas broji čak 40 hospitalizovanih pacijenata oboljelih od virusa SARS-CoV-2, dok je 24. februara hospitalizovano bilo 11 pacijenata. U prevodu, to je borba za život čak 40 ljudi, uglavnom starije životne dobi, ali je zabrinjavajuća činjenica da se u posljednjih nekoliko dana javljaju i ljudi mlađe životne dobi.
Prema riječima dr Stanka Buhe, pomoćnika direktora za medicinska pitanja, pacijenti se uglavnom javljaju sa teškim kliničkim slikama.
„Činjenica je da danas imamo ¾ pacijenata na kiseoničkoj potpori, i to uglavnom na velikim dozama kiseonika. Sada imamo više pacijenata na kiseoničkoj terapiji nego kada smo imali preko 100 hospitalizovanih pacijenata oboljelih od virusa korona„, rekao je Buha.
Prema njegovim riječima, nijedan pacijent koji se javio u prvih 4-5 dana od početka simptoma nije razvio tešku kliničku sliku. Ali kada se zakasni sa terapijom onda je to kobno po pacijenta. Efekat bilo kakve terapijske procedure imamo samo ako počne da se primjenjuje odmah, poslije 7 dana je uzaludno.
Kako navodi dr Buha, neinvazivni respirator je izuzetno teško podnošljiv za pacijenta i koristi se samo za one koji su životno ugroženi, a kojih, nadamo se, nećemo imati nikako ili makar u malom broju.
Terapijske procedure za pacijente sa teškim kliničkim slikama su skoro pa nepodnošljive, pacijent je, pored svega, nervozan i u panici, toliko da mora primati velike doze sedativa, a smirenje takvih pacijenata je teško generalno. Takvi pacijenti se tretiraju kao pacijenti u intenzivnoj njezi, a to su najteži pacijenti u svakoj bolnici.
Osim toga, njihova terapija i drugi tretmani su najskuplji, zato jer su infektivni i sve što se upotrebljava za njihovo liječenje se baca zbog bojazni od infekcije. Uključujući posteljinu, pribor, jedan dio medicinske opreme i dr. Jednostavno, takva je procedura koju nalažu protokoli ponašanja u ovakvim okolnostima.
Pitali smo doktora koji je za njega, ali i njegove kolege, bio najteži momenat tokom rada na kovid odjeljenjima.
„Najteže je bilo kada smo izgubili našu dugogodišnju radnu koleginicu, koja je na našu veliku nesreću izgubila bitku sa ovim opakim virusom, a sa kojom smo proveli većinu radnog vijeka. …stojiš pored nje, a ne možeš joj pomoći niti olakšati, ženi koja nije imala značajnijih zdravstvenih tegoba i koja je do kraja bila pozitivna, konstantno tokom liječenja. Fizički napor se i može izdržati, ali psihički je mučno i nepodnošljivo gledati kako neko umire, a ne možeš mu pomoći, odnosno moderna savremena medicina nema način da mu se pomogne. Nije to slučaj samo kod nas, već svugdje u svijetu„, dodao je Buha.
On je ostakao da je bajteže kad umire neko ko je mlad, ali na sreću niu imali toliko slučajeva da mlađi ljudi umiru.
„I u tom segmentu smo daleko bolji od svjetskog prosjeka. Kada imaš pred sobom konkretnog pacijenta onda više nije važno ni da li je virus napravljen u laboratoriji, ili da li vakcina pomaže, da li se taj pacijent ponašao prema preporukama ili nije, gdje se zarazio„, dodaje dr Buha. Imaš samo zadatak da mu pomogneš!
Rad sa takvim pacijentima, sa teškim slikama, ima i svojih svijetlih strana, a to je da kada se neko poslije dugotrajne borbe oporavi, pogotvo ako se oporavi bez velikih posljedica.
Dr Buha poručuje svim građanima Trebinja da prestanu da se bave teorijama zavjere i da poštuju preporuke stručnih lica jer oni ipak znaju malo više od svih nas.