Post, molitva i priprema božićne trpeze dio su iščekivanja najradosnijeg hrišćanskog praznika Božića. Na današnji dan trebali bismo razmisliti da li smo zaista dostojno dočekali praznik rođenja Hristovog. Svima nama je iz djetinjstava ostalo da se mnogo radujemo ovom prazniku, ali ne smijemo izgubiti misao da je neko na današnji dan tužan i sam, ovako razgovor za „Jadran Trebinje“ počinje igumanija Pavla.
– Kada smo prije 22 godine došli u manastir, vidjeli smo mnogo izbjeglica i misao da pomognemo nekome se sama od sebe nametnula. Mnogo je ovde bilo staraca koji su bili potpuno sami. Za Božić smo ih počeli obilaziti i to smo posle uzeli kao stalnu djelatnost i išli bi svakih sedam dana da ih vidimo. To je njima mnogo značilo, a nama su to su možda bili i najradosniji susreti za Božić, jer ako ste vi nekoga obradovali i na njegovom licu vidjeli radost, onda znate da ste dostojno dočekali praznik – priča igumanija manastira Svetih apostola Petra i Pavla u Trebinju.
Najvažnije je da se u nama danas probudi ono najčovječnije što imamo, a to je ljubav prema čovjeku, a naročito prema bližnjima.
-Svaki čovjek može mnogo više nego što daje, ne mislim samo na širu zajednicu već i na krug porodice. Trebalo bi danas da se izmirimo, da obiđemo svoje stare koji su negdje sami na selu. Empatija je vrlo bitna, vidim da u poslednje vrijeme ima dosta tih pokreta i udruženja koji vode brigu i to je mnogo lijepo, ali uvijek može više, svi moramo da se angažujemo i damo više- kaže igumanija.
Igumanija Pavla za dvije decenije službovanja u Hercegovini kaže da se u ovoj svetoj zemlji više nego igdje osjeća duh svetitelja, te da je samim tim naša dužnost i obaveza da budemo dostojni naslenici mučeničkih predaka.
-Sveti Vasilije je živ u ovome narodu, uvijek je tako bilo i dan danas je tako. Ova zemlja je zemlja svetitelja, zemlja mučenika i nekada kada razmišljate o tome prosto ne znate gdje da smjestite sebe. Kada se susretnete sa mišlju da je ova eparhija imala, samo među vladikama, pet svetitelja prosto vas zadivi ta veličina. Zbog svega toga je sigurno i naša odgovornost u svemu tome još veća, ali ne znam da li smo je svjesni. Možda samo u nekim trenucima se suočimo sa time, ali o tome moramo uvijek razmišljati-poručuje igumanija Pavla na kraju našeg razgovora.
Izvor: Jadran Trebinje
1 komentar
Slava Bogu.I svako dobro od Gospoda Boga.Dobro zdravlje Mati Igumaniji Pavli i njenom sestrinstvu.Bila bi mi velika cast da upoznam Mati Pavlu.Moje poreklo je iz Gacka Selo Braicevici.Moj Otac je Milinko Hrnjez.Zivot i boizija promisao su ga doveli u Srbiju u Uzice.Ja sam Milan Hrnjez sluzio vojsku u Trebinju davne 1983.g. Na ratistu bio u Nevesinju. Hercegovina mi je u dusi i srcu.Ako bi milostivi Bog dao da se ozenim iz Hercegovine. Iako sam stariji momak zelja i vera nejenjava.Zamolite Mati Pavlu da se pomoli za vernog Milana. A sebe bih opisao sa dve reci DOBAR COVEK.