Nemanja Milošević, profesor engleskog i njemačkog jezika u Gimnaziji „Jovan Dučić“ Trebinje, ostvario je izuzetan uspjeh osvojivši prestižnu Fulbrajtovu stipendiju, jedno od najznačajnijih međunarodnih priznanja u oblasti obrazovanja i akademske razmjene. U konkurenciji od 3.200 nastavnika iz cijelog svijeta, jedan je od 187 stipendista, što svjedoči o njegovom izuzetnom profesionalnom angažmanu, predanosti radu sa učenicima i kontinuiranom usavršavanju. Ujedno, ova stipendija mu je omogućila da tokom boravka u Sjedinjenim Američkim Državama stekne nova znanja i iskustva koja će prenijeti u nastavu, dodatno obogaćujući obrazovni proces i podstičući međunarodnu saradnju u oblasti obrazovanja.
Nemanjin profesionalni uspjeh nije slučajnost, već prirodna posljedica njegove duboke ljubavi prema stranim jezicima, kao i neprestanog rada na ličnom razvoju i usavršavanju. Uz to, uvjeren je i da je imao veliku sreću što je bio učenik vrsnih poznavalaca stranih jezika koji su svojim zalaganjem i kreativnošću ojačali njegovu ljubav i učinili da jezike vidi kao svoj životni poziv. Prisjeća se, temelje engleskog jezika mu je u osnovnoj školi usadila profesorica Biljana Šarenac da bi potom, kao gimnazijalac, nastavio učiti kod profesorice Anice Gudelj. Prvi susret sa njemačkim jezikom dogodio se u Gimnaziji „Jovan Dučić“ kod profesorice Dragane Putice i odmah ga je zavolio. Siguran je da su upravo ovi izuzetni prosvjetni radnici zaslužni za njegovo bavljenje stranim jezicima i na tome im je beskrajno zahvalan.
Kao profesor stranih jezika, Nemanja je već osamnaest godina neprekidno angažovan u nastavi. Njegova posvećenost nije samo u prenošenju znanja, već i u nastojanju da učenicima jezike približi na živ i zanimljiv način. Njegova predanost i snažna energija usmjerene su ka tome da kod učenika probudi radoznalost i ljubav prema učenju stranih jezika i da im ukaže da su jezici put ka novim kulturama i svjetovima. Kroz svoj lični primjer pokazuje da se trud i zalaganje uvijek isplate i da vrijedi dati svoj maksimum kada nešto zaista volite.
Dodjela zvaničnih sertifikata o uspješnom okončanju Fulbrajtovog programa (Kampus Univerziteta Sjeverne Karoline u Grinsborou)
„Moje iskustvo je zaista bogato jer sam tokom proteklih godina imao priliku da radim u više trebinjskih školi različitog profila što mi je omogućilo da pratim kako se nastavni proces mijenja i prilagođava novim potrebama vremena. Nastava stranih jezika je svakako uznapredovala u odnosu na raniji period jer je svakome jasno da se poznavanje barem jednog svjetskog jezika, a to je najčešće engleski, prosto podrazumijeva. Naši učenici imaju tu privilegiju da su im dostupni neki od najznačajnih svjetskih jezika i dobar dio njih to i te kako cijeni. Velika odgovornost leži u radu sa njima jer mladi još uvijek predstavljaju zdravo tkivo našeg društva. Volim njihovu radoznalost i uživam u radu sa zainteresovanom djecom, a naročito me inspiriše svaki korak naprijed u učenju stranog jezika jer znam da smo skupa ostvarili nešto veliko. Rad u prosvjeti ne možete otaljavati jer učenici to prepoznaju i neće vam se svidjeti njihova reakcija. Upravo ova dinamika odgovara mom temperamentu i rado se upuštam u diskusije sa svojim učenicima podstičući ih da razvijaju kritičko mišljenje i rade na svojoj individualnosti“, priča nam Nemanja.
OSVJESTIMO ŠTA JE ZAISTA VAŽNO!
„Imajuću u vidu da sam maturirao prije gotovo četvrt vijeka, jasno je da se štošta promijenilo u gimnazijskom obrazovanju kao i u drugim sferama društva. Moja generacija je imala više vremena za učenje i gradivo je svakako bilo obimnije. Autoritet nastavnika je bio neprikosnoven i škola se doživljavala kao nešto nužno za budućnost svakog srednjoškolca. Danas, međutim, uticaj moderne tehnologije, pametnih telefona i društvenih mreža značajno je udaljio učenike od knjige, a ni mi profesori nismo ostali imuni na tu pojavu. Teži se sažimanju gradiva jer je pažnja učenika daleko manja. Punimo glave gomilom informacija iz virtuelnog svijeta, a da pritom ne primjenjujemo nikakve filtere. Na neki način zaboravljamo ono što je važno, a bavimo se nepotrebnim stvarima koje ubrzo zaboravimo“.
Svojim bogatim iskustvom u nastavi Nemanja se ne ograničava samo na školske klupe pa tako ima i dragocjeno iskustvo u konkurisanju za brojne međunarodne stipendije. Ipak, ističe da je upravo program Fulbrajt predstavljao najteži i najzahtjevniji put – od strogih kriterijuma i višestepene selekcije do intenzivne pripreme koja je tražila maksimalnu posvećenost.
Učešće na Kongresu za profesore stranih jezika iz Sjeverne Karoline, Vinston-Sejlem (na fotografiji koleginice iz Tajlanda i kolega iz Gruzije)
„Za stipendiju sam saznao od svoje koleginice, takođe profesorice engleskog jezika, Slavice Grkavac, koja je bila dobitnik ove stipendije prije dvije godine. Sam proces prijave realizovan je u nekoliko etapa od kojih su prve tri bile najzahtjevnije. Na internetskoj stranici Ambasade SAD-a u Sarajevu sam pronašao sve informacije o prijavnom formularu i počeo sam sa ispunjavanjem velikog broja zadataka, korak po korak. Pored uobičajenih pitanja, najkompleksniji dio je bilo pisanje pet ili šest eseja na teme koje se tiču obrazovanja i njegovog unapređenja. Trebala mi je čitava sedmica da kompletiram svoju prijavu da bih nakon toga dobio obavještenje da sam prošao u drugi krug koji je podrazumijevao onlajn razgovor sa komisijom za dodjelu stipendije. Uslijedilo je polaganje međunarodnog testa engleskog jezika (engl. TOEFL) kojim je trebalo da potvrdim da je moje poznavanje engleskog jezika na visokom nivou. Takođe, morao sam pribaviti potvrdu o zdravstvenom stanju sa apsolutno svim informacijama, od prvih vakcina pa nadalje. Naravno, ni birokratske procedure nisu izostale pa je bilo potrebno završiti određene formalnosti sa matičnom školom kako bih dobio dozvolu za učešće u programu. Na kraju, tu je i postupak dobijanja američke vize koji je, pored onlajn prijave, podrazumijevao i odlazak na razgovor u Ambasadu SAD-a“, priča nam ovaj profesor svoje iskustvo.
Program je, pojašnjava nam, koncipiran tako da svaki učesnik dobije priliku da aktivno učestvuje u radu jedne partnerske škole. Imao je, kaže, sreću da predaje u srednjoj školi „Silvija Mendez“, obrazovnoj ustanovi jedinstvenoj po mnogo čemu. Ta škola radi isključivo sa mladima iz imigrantskih porodica koji imaju slabo ili nikakvo poznavanje engleskog jezika, što je njegov rad učinilo posebno izazovnim, ali i dragocjenim iskustvom.
„Cilj je da tokom jedne godine, koliko po zakonu i mogu boraviti u ovoj školi, nauče engleski jezik i upoznaju američki način života u dovoljnoj mjeri da bi potom mogli da se uspješno integrišu u neku tipičnu američku školu. Rad u ovakvim uslovima ima dodatne otežavajuće faktore jer dobar dio učenika je stigao u SAD bježeći od užasa rata, gladi, bijede ili nekog drugog oblika proganjanja. Zato ova djeca traže dodatnu podršku i meni su nekako prirasli k srcu. Uviđate da je rad u ovakvoj školi sasvim drugačiji od bilo koje druge američke škole, no isto tako se razlikuje i od naših škola pa je primjena tamošnjih nastavnih metoda u našim školama prilično ograničena. Ipak, imam namjeru da, u saradnji sa američkim kolegama, upoznam tamošnje učenike sa učenicima iz Trebinja preko sredstava moderne tehnologije. Želim da naši učenici steknu drugačiju perspektivu o svijetu i nauče više o životu van našeg malog mjesta“, priča nam profesor.
U njegovim riječima jasno se osjeća da ga je situacija djece u ovoj školi duboko dirnula i pružila mu priliku da život i školstvo sagleda iz drugačijeg ugla. To iskustvo ga je, sigurni smo, obogatilo ne samo kao nastavnika, već i kao čovjeka, jer je uvidio koliko je važno razumjeti različite životne okolnosti i izazove sa kojima se mladi susreću. Ispunjen emocijama i utiscima, želi da slično iskustvo prenese i svojim učenicima, nastojeći da kod njih razvija empatiju, osjetljivost za druge i svijest o svijetu koji nas okružuje.
Tokom programa Nemanja je boravio i na Univerzitetu Sjeverne Karoline u Grinsborou, gdje je, nakon dugo vremena, kako kaže, istinski uživao u ulozi studenta. O ovoj visokoškolskoj ustanovi govori sa velikim poštovanjem, ističući da ima samo riječi hvale. Posebno naglašava zadovoljstvo što je imao priliku da se upozna sa vrsnim predavačima i da iskusi odlične uslove za rad i učenje koji krase ovu instituciju.
Dan posvećen predstavljanju 18 država učesnica programa upriličen za studente i osoblje Univerziteta Sjeverne Karoline u Grinsborou, kao i za učenike i profesore nekoliko obližnjih srednjih škola
„Predavanja su organizovana kako u jutarnjim, tako i u popodnevnim satima. Osim ovog vida nastave, imali smo priliku da učestvujemo u više radionica koje su bile interaktivne i blisko povezane sa našim konkretnim pozivom. Obično bismo završavali sa obavezama na kampusu u 17 sati, a nerijetko bismo i poslije toga imali neki prijem ili odlazak na neku manifestaciju. Program je bio veoma intenzivan i uključivao je i obaveze vikendom mada su one često bile kulturnog karaktera ili su podrazumijevale posjetu nekom naročitom mjestu, boravak u prirodi i slično. Boraveći na Univerzitetu sam mogao iz prve ruke naučiti štošta o novim trendovima u obrazovanju i primjeniti neke od tehnika u radu sa svojim kolegama. S druge strane, boravak u školi mi je otvorio nove vidike i pomogao da bolje shvatim život i današnjicu u državi čiji jezik prenosim mlađim naraštajima“, priča nam trebinjski profesor zahvalan na iskustvu koje je stekao kako boraveći na Univerzitetu tako i obučavajući u srednjoj školi.
PORUKA ZA KOLEGE
„Apsolutno bih ohrabrio svakog kolegu koji se dvoumi da li da konkuriše za ovu stipendiju jer postoji mnoštvo razloga zašto je to u njihovom interesu. Pored novih saznanja i korisnih informacija u vezi sa pozivom za koji su se opredijelili, tu je i prilika da upoznaju neke druge gradove i države, ljude iz cijeloga svijeta sa najrazličitijim kulturama. Zaista se moraju upustiti u ovakvu avanturu da bi u potpunosti shvatili koliko je veliko to bogatstvo i zašto se uloženi trud i vrijeme i te kako isplate na kraju“, savjet je profesora Miloševića.
Ovogodišnji program za Fulbrajtovu stipendiju fokusirao se na medijsku pismenost i vještačku inteligenciju koje su, prema riječima profesora Miloševića, i te kako povezane sa nastavom stranih jezika.
„Mediji su izuzetno prisutni u našem životu pa tako i kod mladih. Potrebno je ukazati na različite uglove posmatranja informacija, razvijati kritičko razmišljanje i podsticati radoznalost kod mladih. Nužno je proširiti tematska polja kojima se bavimo u nastavi s ciljem da proširimo vidike naših učenika. Zato treba insistirati na autentičnosti sadržaja, na direktnoj povezanosti sa stvarnim svijetom i momentom u kojem se nalazimo. Nažalost, većina nastavnika zaglavi u kolotečini onog istog gradiva od prije deset ili dvadeset godina. Baš zbog toga treba redovno osvježavati nastavno gradivo i ići u korak s vremenom. Vještačka inteligencija je upravo naša realnost i od ogromnog je značaja spoznati sve njene pozitivne strane koje mogu imati primjenu u radu i životu uopšte. Zato i moramo nadograđivati svoja znanja“, izričit je profesor engleskog i njemačkog jezika.
Stava je da svaki posao nosi svoje izazove, pa tako i rad u prosvjeti. Volio bi, kaže, da nastavnik uživa veći autoritet u društvu, ali i veću autonomiju u radu.
„Niko nije imun na greške, no nekako mi se čini da ih u današnje vrijeme nastavnicima traže lupom. Za razne negativne pojave u društvu se redovno okrivljuju nastavnici, pritom zaboravljajući da smo kao društvo u potpunosti zanemarili značaj i uticaj porodice u razvoju pojedinca. Da bismo kao društvo bolje funkcionisali, neophodno je vratiti jedan zdrav i konstruktivan odnos na relaciji nastavnik – učenik – roditelj. Ova tri stuba su presudna za bolju budućnost našeg obrazovnog sistema“, zaključuje Nemanja.