Od malih nogu slatkiše doživljavamo kao poslasticu koja donosi neopisivu radost. Dana kada naše majke ili bake odluče da nas iznenade palačinkama, kolačima ili čak samo čokoladom rado se sjećamo jer koje dijete ne voli slatkiše? Svima pa i odraslima mame osmijeh na lice.
Međutim, pored samog okusa i sreće koje slatkiš donosi, kod pojedinih ljudi probudi i ljubav prema kuvanju. Spremanje raznih filova, krema i dekoracija omiljene poslastice koja će nekoga usrećiti, za pojedince postaje životni poziv.
Mladu Trebinjku Simonu Ćurčić upoznali smo dok je bila student i gradila svoj put ka uspjehu. Danas živi i radi u Ljubljani i Slovencima šećeri dane svojim poslasticama.
“Kulinarstvo sam zavoljela još od malih nogu. U porodici više-manje svi volimo da kuvamo i pečemo. A uzor su mi bile moja mama i baka koje su nam spremale razne delicije, što slatke tako i slane. Moja mama je oduvijek voljela da pravi torte i kolače i tako učini posebne prilike jos posebnijim, pa je i ta ljubav prenesena na mene. Tako sam odlučila da upišem srednju kuvarsku školu, iako su se roditelji protivili govoreći da je to teška, zahtjevna struka koja nije za ljude poput mene. Ali sam ih ipak ubjedila da je to ono što ja želim,” počinje Simona priču za radio Padrino.
Kaže da iako je bilo teško odlučiti da li upisati fakultet u Budvi ili Beogradu, izabrala je odlazak na primorje i nije pogriješila jer je stekla dobro iskustvo i razna poznanstva.
“Imala sam u planu i da završim magistarske studije u Sloveniji na Ekonomskom fakultetu smjer turizam, ali se to zaustavilo negdje na pola. Shvatila sam da mi to uzima mnogo vremena i energije i da bi bilo bolje ako bih to vrijeme utrošila na usavršavanje u mojoj struci. Napustila sam fakultet i počela sam da idem na kurseve izrade cvijeća od šećerne paste”, rekla je ona.
Na zivot u Sloveniji se lako navikla, a kao jedini “problem” istakla je vremenske (ne)prilike.
“Dosta je hladnije, velika je vlaga, a sunčanih dana ima koliko i Trebinje ima kišnih dana. Dakle vrlo malo. Rekla bih da je Slovenija granica između toplog Balkana i hladnog zapada. Ljudi su dosta hladniji, ali vole porodični život. Pravila i zakoni se poštuju, ali nisu zategnuti kao recimo Nijemci”, istakla je ova mlada Trebinjka.
“Slovenci su dosta zahtjevni kad je u pitanju desert. Za razliku od ljudi sa naših prostora oni nisu ljubitelji “preslatkih” poslastica. Više vole zdravije verzije torti, bez šećera, glutena, veganske itd… Tako da u ponudi imam od zdravih torti do tradicionalnih balkanskih. Slovenci vole i preferiraju upotrebu sezonskog voća i povrća, pa su navikli i na sezonske poslastice. Uglavnom su to preko ljeta razne mus torte sa svježim šumskim voćem, u toku jeseni deserti i sladoledi sa tikvom i kestenom”, kazala je Simona.
Zbog specifičnih zahtjeva slovenskih ljubitelja slatkiša, odlučila se da ode na više kurseva u Sloveniji i Italiji kako bi dobila nove ideje i nabavile kontakte dobavljača namirnica.
Ova mlada Trebinjka gradi svoj put ka uspjehu i polako ulazi u srca svih ljubitelja slatkiša.
Kako kaže u planu joj je da realizuje svoje snove i da otvori bistro.
Da li će i dalje u Sloveniji da gradi životni put ili će je ponovo miris majčine kuhinje dovesti u rodni grad još uvijek nije sigurna.
Ali ko zna, možda jednog dana Simonin bistro o kojem oduvijek sanja zaživi upravo pod jarkim hercegovačkim suncem.
Izvor: Hercegvoina Promo