Večeras je u pozorišnoj sali Kulturnog centra predstavljena knjiga „Skrivena istorija o stradanju Srba na prostoru NDH 1941-1945” autora Sretena Jakovljevića.
Knjiga je rezultat autorovih višedecenijskih istraživanja dokumenata u arhivama, kao i neposrednih razgovora sa učesnicima Drugog svjetskog rata.
Sreten Jakovljević naveo je da je bilo zahtjevno i teško prikupiti tu građu i da je mnogo toga ostalo neobjaljeno, ali da knjiga ostavlja dosta prostora da se može proširiti.
„Počeo sam da prikupljam građu za ovu knjigu još 1990. godine. Kao saradnik Odbora za istraživanje genocida nad srpskim narodom i drugim narodima Jugoslavije u 20. vijeku Srpske akademije nauka i umetnosti, mogao sam ući u arhive u Beogradu, Sarajevu i Mostaru. Za ovih 30 godina to se složilo u jednu knjigu”, kazao je autor Jakovljević.
Istakao je da je težak zadatak bio i tu dokumentarističku građu, činjenice, podatke i potresna svjedočenja pretočiti u književno djelo:
„S jedne strane je originalna građa iz arhiva, a sa druge su priče živih svjedoka. Trebalo je da se one sadržajno i metodološki srede i da se ukomponuju u jednu običnu priču koja će biti čitljiva”.
On dodaje da knjiga otkriva dosta toga što je do sada bilo nepoznato i da, između ostalog, daje odgovor na veliku dilemu i stvoreni mit o Titovoj genijalnoj varci rušenjem mosta na Neretvi.
Novica Telebak, pjesnik i sekretar SPKD „Prosvjeta” Trebinje, kaže da je, nakon što je Savo Skoko objavio „Krvavo kolo hercegovačko”, većina mislila da niko posle njega neće objaviti nijednu knjigu.
„Međutim, posle toga se pojavilo mnogo autora i djela na osnovu te knjige. Prema tome, knjizi nema kraja. Tako da i ova knjiga, bez obzira što se u njoj nalazi bar 90 posto istine, onih desetak posto nedostupnih istina ili onih koje Jakovljević nije htio da zapiše sigurno će otkriti neke nove”, rekao je Telebak.
On smatra da je ova knjiga životno djelo Sretena Jakovljevića, da je on čovjek koji ima ozbiljnu namjeru da sačuva srspko biće i da je ovo, možda, jedini način na koji smo mogli sami doći do istine da se u ovom ratu desila najvažnija i najljepša stvar – da Srbin nije pucao na Srbina.